Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Tardigrade su malene vodene životinjice bucmastog neobičnog izgleda zbog kojeg su i dobile ime – vodeni medvjedići, no znanstveni naziv dugoživici im puno bolje pristaje jer su gotovo neuništive, a mogu preživjeti čak i putovanja u svemir.
Čudesno neuništivo stvorenje
Vodeni medvjedići već godinama zbunjuju znanstvenike, preživljavaju snažne alkoholne kupke, mehanički pritisak, opasne plinove, a mogu izdržati i temperature od -272,8 do 150 stupnjeva Celzijeve ljestvice. Iako imaju tijelo koje nalikuje kakvom čudnovatom balončiću s malenim nožicama na čijim krajevima se nalaze čambrice, Tardigrade su benigna bića koja uglavnom žive u vodi ili vlažnim područjima poput oluka, mahovine i vlažne trave.
Vodeni medvjedić, Tardigrada ili dugoživac je najneobičnija životinjica na planeti.
Postoji više od 800 vrsta Tardigrada, a smatraju se neuništivima jer mogu po potrebi pasti u stanje ekstremne hibernacije ili kriptobioze vrste citobioze, naročito kada im stanište ostane bez vode, čak što više mogu izgubiti preko 99% posto vode. Nakon pada u hibernaciju metabolizam im je usporen na 0,01%. Čak, što više, ako se i zamrznu, mogu, takoreći živjeti vječno.
Dugoživac za vrijeme proljeća.
Maleni vodeni medvjedići su najčešće biljojedi, no po potrebi se mogu hraniti i životinjicama poput oblića – Nematoda te klonjaka – Rotifera. Lice vodenog medvjedića se mijenja prema godišnjim dobima, zapravo njihova facijalna metamorfoza prati cirkadijske cikluse vodenih staništa u kojima obitavaju, tako da je njihov zimski izgled specijaliziran za hranjenje biljkama. Proljeće i jesen su rezervirane za raznovrsnu hranu, dok se po ljeti specijaliziraju za lov na životinjice za koje se zakače, nakon toga ih isisaju s neobičnom facijalnom sisaljkom koja na sebi ima sifone.
Facijalna metamorfoza vodenih medvjedića, za vrijeme različitih godišnjih doba.
Vodeni medvjedići obično narastu milimetar do milimetar i pol, ali pod ekstremnim stresom kada izgube gotovo svu vodu budu puno manji, te mogu zbog izgladnjivanja razviti i ciste, naročito ako su upali samo u stanje lakše hibernacije. Zbog mogućnosti izmjene hibernacije i aktivnog življenja po volji ili potrebi, mogu proživjeti čak do 200 godina.
Ove neobične životinje se uglavnom razmnožavaju spolno, no kod nekih vrsta se razmnožavaju partenogenetski točnije bez sudjelovanja mužjaka. Naime ženke, kada požele, mogu razviti oplođena jaja koja nose samo njihov genetski materijal.
Neobični superheroji
2007. godine Europska svemirska organizacija – ESA je u svemir poslala 3000 jedinki vodenih medvjedića kako bi ustanovila jesu li zaista neuništive. Nakon deset dana boravka u ekstremnim uvjetima neke jedinke su ostale žive i zdrave, s time su postale jedine zemaljske životinje koje mogu opstati u svemiru bez ikakve zaštite.
Dugoživac može preživjeti čak i u svemiru.
Dr. Ingemar Jonsson sa Sveučilišta Kristanstad u Švedskoj, voditelj ovog neobičnog istraživanja je izjavio sljedeće:
Najvažnije otkriće naše studije je to da čak i ekstremni uvjeti u svemiru, koji uključuju gotovo potpunu dehidraciju i kozmičko zračenje, nisu problem za dugoživce, no način na koji preživljavaju u svemiru još uvijek ostaje tajna.
Ove malene životinje su puštene u svemir na visini od 270 kilometara iznad površine planete. Na toj visini solarno zračenje je jače za 1000 puta. Postalo je jasno kako dugoživci mogu izdržati vakum i hladnoću, no nisu se mogli oduprijeti ultraljubičastom zračenju. Iako je UV zračenje ubilo gotovo sve sudionike eksperimenta, neki su preživjeli čak i to. Vodeni medvjedići koji su preživjeli eksperiment su se regenerirali iako su imali oštećenja DNK, nekoliko dana nakon povratka iz svemira, sva oštećenja DNK su netragom nestala.
Ljetna faca odraslog dugoživca.
Dr. Jonsson smatra kako bi dugoživci mogli u sebi imati odgovore kako pobijediti rak koji uglavnom nastaje zbog oštećenja DNK.
Bob Goldstein sa Sveučilišta North Caroline je portalu Wird izjavio sljedeće:
Tardigrade su najvjerojatnije najotpornije životinje na planeti. Ljudi su smatrali kako su žohari u stanju preživjeti sve, no čak i u uvjetima kada bi se žohari smrzli, skuhali ili jednostavno dehidrirali, mali vodeni medvjedići bi pričekali bolje vrijeme, nakon čega bi se „napili vode“ nastavljajući sa životom kao da se ništa nije dogodilo.
Zapravo vodeni medvjedići mogu proživjeti više od deset godina gotovo potpuno isušeni, no nakon dodira s vodom će izaći iz kriptobioze bez ikakvih problema. Pored otpornosti na ekstremnu hladnoću vodeni medvjedići mogu izdržati pritisak veći za šest puta od onoga koji se nalazi na dnu Marijanske brazde.
Dugoživac po zimi. Vodeni medvjedići u sebi kriju tajnu dugovječnosti, reanimacije pa čak i pobjede nad naubitačnijim bolestima na planeti.
Iako bi vodeni medvjedići mogli pomoći znanstvenicima u otkrivanju lijekova protiv bolesti koje uništavaju naš genetski materijal, ove životinjice su se iznimno teško razmnožavale u laboratorijima, no u Engleskoj je jednoj osobi uspjelo poći za rukom stvoriti uvjete za rast vodenih medvjedića oponašajući njihovo prirodno stanište na regularnom britanskom krovu. Čak što više eksperiment iz Engleske je bio toliko uspješan da su uskoro brojne škole na britanskom otočju imale svoje akvarije s vodenim životinjicama.
Interesantno je da Tardigrade imaju sposobnost očuvanja živih antibiotika na sobnoj temperaturi, no smatramo da su to tek neke od supermoći koje u sebi skrivaju ovi neobični superheroji.
Sigurni smo da ćemo o njima još više pisati u budućnosti.
Izvor:
Absurd Creature of the Week: The Incredible Critter That’s Tough Enough to Survive in Space
Tardigrades: Water bears in space
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:SVIJET POD LUPOM
Matrix World 