Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World
Kako je Einstein uništio fiziku? Je li Albert Einstein bio najpametniji čovjek i najveći znanstvenik koji je ikada živio? Milijuni vjeruju kako je odgovor na ova pitanja potvrdan. No Roger Schlafly ima potpuno drugačije mišljenje, kojim smanjuje značaj najpoznatijeg znanstvenika XX. vijeka.
Zašto?
Schlafly predstavlja uvjerljive dokaze da su drugi vodećih fizičari i matematičari prije i usporedno s Einsteinom, napravili jednako važne pomake u teoriji relativnosti i srodnim područjima. Čak što više, Schlafly sugerira kako je Einstein ukrao od drugih znanstvenika ideje koje su tako postale Einsteinova najveća otkrića.
Je li Einstein zaista bio toliko veliki znanstvenik?
Oficijelna priča glasi ovako:
Albert Einstein, mladi činovnik u švicarskom patentnom uredu, je u jednom potezu potpuno preobrazio fiziku iz statične trodimenzionalne znanosti u četvero-dimenzionalni, zapanjujući univerzum prostora i vremena, kroz briljantni i samostalni „eksperiment misli“ koji uključuje gravitaciju, kretanje, prostor i vrijeme. Einstein je također napravio pothvat bez presedana koji uključuje razumijevanje prirode svjetlosti i energije, i on je bio prva osoba koja je shvatila ekvivalencije između energije i mase. Einsteinova otkrića, ne samo da su transformirala modernu fiziku, već su oblikovala način na koji shvaćamo univerzum.
Schlafly se s ovim stajalištem u potpunosti ne slaže:
„Sve je to mit. Einstein nije izmislio teoriju relativnosti, točnije nije ni izmislio većinu ostalih stvari koje mu se pripisuju.“
Schlafly je s ovakvim stavovima stvorio vrlo hrabar i uvjerljiv slučaj.
Knjiga: “How Einstein Ruined Physics: Motion, Symmetry, and Revolution in Science” – “Kako je Einstein upropastio fiziku.”
Roger Schlafly je s impresivnom količinom podataka zaokružio spomenutu tematiku, zahvaljujući doktoratu na polju električnog inženjerstva s Princetona i doktorata iz matematike sa Sveučilišta Kalifornije – Berkeley. On je predavao na Sveučilištu u Chicagou i na Sveučilištu Kalifornije u San Cruzu, gdje živi i radi dan danas.
Schlafly može bez problema raspravljati o čestičnoj fizici, teoriji relativnosti i kvantnoj teoriji s najboljim znanstvenicima iz ovih područja, on je u stanju analizirati vektore, bozone, teoriju struna (string theory) – koju prezire, simetriju (koja ga privlači) i Kuhnovo preokretanje paradigmi (koje ne može podnijeti), i brojne druge znanstvene kerefeke. Schlafly je pomalo nalik na „Einsteina“, iako bi najvjerojatnije odbio takvu usporedbu i smatrao bi je krajnje neinteligentnom.
Schlafly revidira radove impresivnih (iako zaboravljenih) matematičara i fizičara koji su doprinjeli za vrijeme i prije ere u kojoj je djelovao Einstein. Kratka ali fenomenalna lista imena koje je spomenuo, uključuje francuskog matematičara i dobitnika Nobelove nagrade – Henria Poincarea (kojeg je britanski filozof Bertrand Russell nazvao najvećim čovjekom kojeg je izrodila Francuska), pionira nizozemske fizike i dobitnika Nobelove nagrade – Hendrika A. Lorentza, i škotskog fizičara i matematičara – Jamesa Clerka Maxwella. Prema Schlaflyjevim otkrićima, Maxwell je prvi stvorio kovanicu „relativnost“ i bio je prva osoba koja je objasnila teoriju relativnosti povezujući masu o energiju. Maxwell je napisao znanstveni rad u dva masivna toma 1873., godine s naslovom: „Treatise on Electricity and Electro-Magnetism“ koji je po Schlaflyjevom mišljenju generirao „najvažnije formule u povijesti znanosti.“
Schlafly tvrdi sljedeće: „Poincareova naknadna rasprava o relativnosti je stvorila teoreme koji su bili matematički identični Eisnteinovima, a većina njegova rada je napravljena prije radova koje je navodno stvorio Einstein, Lorenz i Poincare koji su stvorili svaki najvažniji aspekt teorije relativnosti, i sve radove na ovu temu su objavili daleko prije Einsteina.“
Pa ipak svi ovi važni ljudi iz svijeta znanosti su uglavnom zaboravljeni dok je Einsteinova reputacija dosegla demagoški status.
Zašto je to tako?
E=MC²
Mladi Albert Einstein ne samo da je živio u vrijeme eksplozivnog rasta znanosti i teoretske fizike, već je njega švicarski patentni ured zaposlio kao fizičara da bi lakše odobravao patente na istom polju, što mu je dalo direktnu mogućnost da prvi baci pogled na nova znanstvena otkrića. U isto vrijeme Einstein postaje svjestan važnosti intelektualnog vlasništva i autorskih prava. Einsteinova poznata formula E=MC² je, na primjer, u stvari objavljena od strane Olin de Pretto u nepoznatom talijanskom žurnalu i to dvije godine prije nego li je Einstein proglasio svojom izmišljotinom, također moramo napomenuti kako je Einstein tvrdio kako je kompletna teorija plod njegova samostalnog rada te kako je bez ičije pomoći došao do nje. Schlafly pokazuje kako je Poincare također publicirao teoriju relativnosti prije samog Einsteina.
I zaista, Schlafly tvrdi da je Einstein „posudio“ mnoge ideje od drugih znanstvenika, koje je proglasio svojim vlastitim idejama, uključujući i postulat da je brzina svjetlosti konstantna, kao i specijalnu relativnost, ideja da je energija i masa razmjenjiva (E=MC²).
„Einsteinovo razumijevanje specijalne relativnosti je inferiornije od Poincareovog. Svaki esencijalni dio specijalne teorije relativnosti, je Poincare bolje i uspješnije objasnio, iako je Einstein imao iste ideje, Poncare ih je ranije objavio od Einsteina.“
Pa vi se šalite gospodine Schlafly!
Ne, ovo nije šala.
Prema Schlaflyjevim saznanjima, otkriće specijalne teorije relativnosti je izašlo na svjetlo dana puno prije Einsteinovog objavljivanja 1905., dokazi o znanstvenim procesima koji su prethodili objavljivanju specijalne teorije relativnosti su puno brojniji nego li se to smatra. To može objasniti zašto Einstein nije dobio Nobelovu nagradu za rad o relativnosti, točnije on nije ni izmislio kovanicu „relativnost“ niti je bio prva osoba koja je napravila saznanja o samoj relativnosti. U stvari, H.A. Lorentz je 1902. dobio Nobelovu nagradu zbog rada na teoriji relativnosti, to se dogodilo tri godine prije nego li je Einstein objavio prvi znanstveni rad o istoj temi. Tek 1921., godine je Einstein dobio Nobelovu nagradu za doprinos razumijevanju fotoelektričkog efekta.
Bez obzira na dokaze, njegovih pet radova koji su objavljeni 1905. godine se smatraju revolucionarnima. Ali pitanje ostaje: jesu li ideje isključivo njegove? Schlafly, tvrdi da nisu, i za to ponovno daje brojne dolaze. Schlafly tvrdi kako je Einstein konstantno posuđivao ideje drugih znanstvenika bez da im je odao priznanje za to.
Albert Einstein genije ili plagijator?
Schlafly pokazuje kako je koncept kretanja i vremena kao „četvrte-dimenzije“ prethodio Einsteinu za cijelu deceniju, H.G. Wells je špekulirao o ovom konceptu u noveli pod imenom „The Time Machine“ koja je izašla 1894. godine. Schlafly kaže kako je sljedeće godine Lorentz napisao znanstveni rad u kojem je „predložio koncept lokalnog vremena za objekt koji se giba.“ Poincare je napisao dva znanstvena rada, jedno 1898. godine i još jedno 1900. godine u kojima istražuje odnose između kretanja i vremena.
Schlafly citira dijelove iz knjige izdate 2005., pod nazivom: „Henri Poincare and Relativity Theory“ – „Henry Poincare i teorija relativnosti“ koju je napisao ruski fizičar A.A. Logunov, u njoj se Logunov tuži na Einsteinove sljedbenike koji su ga uporno precjenjivali dok su u potpunosti ignorirali Poincareove zasluge.
Nama je poznato iz publikacija Einsteinovih pisama kako je odbijao priznati zasluge svojoj prvoj ženi koja je mu je pomogla u stvaranju teoriju specijalne relativnosti, također je odbio priznati zasluge svima drugima od kojih je posuđivao ideje. Njegova prva žena fizičarka Marija Marić je surađivala s Einsteinom na istraživanjima o relativnosti. Kasnija izdanja Einsteinovih radova uopće u sebi nemaju spomene o referencama na druga istraživanja, pa ipak pisao je pisma u kojima se žalio kad god nije dobio što je želio. Einstein je koristio medije i novine s vijestima kako bi promovirao sebe, on je to radio puno više nego li i jedan današnji znanstvenik. Do kraja života je Einstein nastavio ignorirati originalne izvore njegovih radova kao i sve ljude koji su doprinijeli njegovim istraživanjima.
Pa ipak, nakon što je Einstein dobio Nobelovu nagradu, on je sav novac koji je dobio od Nobelove fondacije predao svojoj bivšoj ženi Mariji Marić (Mileva, rođeno ime), no postoje indicije da je to učinio samo kako bi dobio rastavu.
Zbog svega navedenog Schlafly tvrdi kako je Einstein plagijator te smatra da je njegov znanstveni rad objavljen 1905. toliko precijenjen da se ne može usporediti ni s jednim drugim slučajem:
„Ni jedan drugi znanstveni rad se nije toliko hvalio, pa ipak on je potpuno nečasno neoriginalan. Einstein definitivno zaslužuje znanstvene pohvale, no uglavnom zbog rafiniranja tuđih znanstvenih ideja.“
Na koncu, Schlaflyjevi navodi se mogu potvrditi od strane nepristranih povjesničara znanosti, ako oni uopće postoje. U međuvremenu, Schlafly je predočio iznimno snažne dokaze koji prkose široko rasprostranjenom stanovištu o tome da je Einstein potpuno sam izmislio monumentalna znanstvena otkrića.
Knjiga Kako je Einstein uništio fiziku ne piše samo o Einsteinu kao čovjeku, već raspravlja i o tome kako su nastale globalne promjene u fizici zahvaljujući određenim radovima koji su napravljeni u zadnjem vijeku, u knjizi također otkrivamo kako je nastao kult oko Einsteina i koliko isti kult nastavlja utjecati na modernu znanost i to u negativnom smislu. Schlafly tvrdi da je isti doveo do bespotrebnog uskogrudnog teroriziranja koje često ne vodi nigdje.
Einstein je novi Aristotel. Fizičari vole ismijavati Aristotela zbog njegove nekvantitativne teorije fizike, zbog njegovih misaonih eksperimenata, zbog njegovog nedokazanog realizma, i zbog njegovih (navodnih) pokušaja da objasni svijet prema onome kako je zamišljao taj isti svijet, a ne prema onome kakav je. Najvažnije od svega, ismijavaju se Aristotelovi sljedbenici jer su idolizirali svog učitelja i zbog toga jer su ga slijepo pratili.
Aristotel je bio veliki genije, Aristotelovo rezoniranje je bilo iznimno utjecajno preko jednog milenija. No Einsteinova slava je bazirana na radovima drugih ljudi, a njegova ostavština je zasnovana na praćenju neznanstvenih snova. Danas se Einstein idolizira više nego li se Aristotel ikada idolizirao, Einsteinovi obožavatelji su od njegovih radova napravili subjekt koji je sterilniji od milenija stare Aristotelove fizike.
Srednjovjekovni su redovnici debatirali o tome koliko anđela može plesati na vrhu pribadače. Moderni teoretičari fizike nisu napravili nešto takvo ali su pisali znanstvene radove koji su podjednako bedasti. Na primjer pisali, su radove o alternativnim svemirima, gubitku informacija u crnim rupama, dodatnim dimenzijama, i Boltzmannovim mozgovima. Većina njih je preokupirana teorijom struna, koja u stvari nema poveznice sa stvarnim svijetom. I svi oni tvrde kako prate Einsteinove snove.
Jedan popularni balon od sapunice koji po Schlaflyju potpuno vodi na pogrešan zaključak je formula koja uključuje odnose mase i energije, ta famozna jednadžba glasi E=MC². Schlafly tvrdi kako su se oko te jednadžbe stvorili široko rasprostranjeni pogrešni zaključci. Povezivanje ove formule s projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata (u kojemu se stvorila atomska bomba) je jedan takav primjer.
E=MC² nije čak ni bila potrebna za stvaranje atomske bombe. U njoj nema ni jednog traga o tome kako bi se trebao cijepati atom ili kako stvoriti nuklearnu lančanu reakciju, ili bilo koji drugi potreban korak koji bi pomogao u stvaranju atomske bombe. Relativnost nije potrebna čak ni da bi se razumio način na koji se energija oslobađa iz urana ili plutonija unutar bombe, jer se ovako otpuštanje energije uvelike shvaća uz pomoć istraživanja na polju elektromagnetizma….,… Predviđanja o masi unutar domene relativnosti je ispitivao i testirao Njemački fizičar Walter Kaufmann 1901., godine, točnije prije nego li je Einstein išta napisao.
Schlafly, također objašnjava kako je H.G. Wells, a ne Einstein, prvi publicirao rad u kojemu se spominje ideja o atomskoj bombi.
Schlafly nas podsjeća da je Einstein proveo većinu svog znanstvenog istraživanja, radeći na „velikoj ujedinjenoj teoriji“ fizike koja nikada nije urodila plodom, on također navodi kako su mnogi današnji fizičari jednako afektirani s Einsteinovom ambicijom s namjerom stvaranja preokreta u paradigmama, što bi ih pak katapultiralo na znanstveni pijedestal. Schlafly vjeruje kako su sve te stvari oštetile znanost jer su u potpunosti zanemarili i zamijenili tradicionalnu praksu „opservacije-hipoteze-ekperimentacije-metodologije“ u korist „elitnih intelektualaca koji insistiraju na dobivanju najvećih pohvala u (često apstraktnim) radovima koji nisu mjerljivi niti imaju racionalne prednosti.“
The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Involvement in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements.
Iako Schlafly tek nekoliko puta spominje Einsteinovo židovstvo, i te kako povezuje ovu činjenicu s obožavanjem Einsteina od strane elitnih medija i akademske zajednice, te je identificira kao „fenomen gurua“ što je najbolje vidljivo u knjizi „The Culture of Critique: An Evolutionary Analysis of Jewish Involvement in Twentieth-Century Intellectual and Political Movements“ u kojoj je vidljivo na koji su način židovski intelektualci, kao što su; Freud, Boas i Trotsky, postali fokus i kultni idoli Židova diljem svijeta, sve to se događalo na isti način na koji su karizmatični rabini bili obožavani od strane tradicionalnih Židova. Vid apstraktnog teoretiziranja koji odbacuje metodologiju zasnovanu na opservaciji-hipotezi-eksperimentaciji je jako lako uočljiv u Freudovom teoretiziranju i Frankfurtskoj školi: koja je u potpunosti odlučila svoje radove zasnovati na teoretiziranju i nedostatku empirijskih podataka. U prošloj generaciji smo imali priliku vidjeti kako su Freudove teorije potiho i nježno potisnute u kreativnu mješavinu kvazi znanstvenih pretpostavki pomiješanu sa seksualnim fantazijama i terapeutskim prodavanjem magle.
(O ovim temama se već raspravljalo. Dan Michales je u tekstu pod nazivom: „Ethnic Conflict in German Physics“ opisao neprijateljstvo između Njemaca koji su bili privrženi metodologiji opservacije-hipoteze-eksperimentiranja i židovskih fizičara koji su bili „dogmatični“ intuitivni, nadasve apstraktni i teoretski. Nijemci su također bili ljuti na činjenicu da su domaći i strani Židovi nakon završetka školovanja u Njemačkoj, brzo dobivali ogroman publicitet i zasluge za istraživanja koje su preuzeli od njemačkih i drugih znanstvenika. Kevin MacDonald je primijetio sličan fenomen u psihologiji, sociologiji i biologiji, te je otkrio slične tendencije u tradicionalnoj židovskoj teologiji:
„Ove grupe vide svijet kroz leće ne-falsificirane apstraktne teološke teorije, one su okupljene oko karizmatičnih rabina, dok su „heretici“ i ostali nekonformisti protjerani iz tih istih grupa.“)
Židovski izvori
Schlafly malo što govori o nadmoćnim židovskim izvorima koji stoje iza modernog Eisteinovog obožavanja, pa ipak citira Disneya, Time Magazine i New York Times (tri dominantno židovske institucije) s kojima daje primjer konglomerata medija koji su agresivno reklamirali Einsteinovo idolopoklonstvo. 1999. godine je Time proglasio Einsteina „osobom stoljeća.“ Einsteinov popularni status, najvećeg intelekta na planeti, bi se trebao pobliže promotriti i tada bi shvatili da se događa nešto zaista čudno, jer ni jedan drugi znanstvenik u ljudskoj povijesti nije ni izbliza dobio takav tretman. Smatramo li mi zaista da su Einsteinovi doprinosi znanosti veći od Newtonovih? Ili smatramo da je „teorija relativnosti“ promijenila naš pogled na svijet (ili religiju) kao što je to učinila Darwinova teorija evolucije uz pomoć prirodne selekcije? Ne, Einstein zaista nema tolike zasluge.
Einstein je za života osigurao centralno mjesto među genijima znanosti XX. vijeka.
Zapravo 99% ljudi smatra da je Einstein bio autor različitih velikih otkrića u fizici, dok ostatak znanstvenika ostaje potpuno nepoznato i bez zasluga. Zašto bi ljudi postali obožavatelji osoba čije pothvate čak i ne razumiju? Nakon svega, čak i ako su neka Einsteinova otkrića (koliko god ona važna ili nevažna bila) imala utjecaja na znanost, ona uopće nisu imala utjecaja niti su imalo transformirala živote običnih ljudi.
Je li obožavanje Einsteina imalo nekakvu drugačiju svrhu? Schlafly nam to ne otkriva.
Osim Einsteina, Schlafly se koncentrira i na brojne ezoterične teorije koje su danas popularne među teoretskim fizičarima. No to zapravo nije način na koji je Einstein upropastio fiziku, osim ako niste pobornici teorije o sub-atomskim česticama. Nemojte se zavaravati, Schlaflyjeva knjiga nije zamjena za uvodni tečaj o fizici. Ako je odlučite pročitati, budite spremni na susret s riječima i konceptima koji uključuje kvarkove, bozone, leptone, vektore, fermione, kvantnu gravitaciju, teoriju struna (za koju Schlafly smatra da je apsurdna i gubitak vremena), super simetriju i paradigme kvantne mehanike od kojih boli glava.
Što se tiče kultivacije Einsteinove superiorne reputacije, Schlafly postavlja pitanje „Zašto“ bez da na njega pokušava odgovoriti.
Schlafly besprijekorno dokazuje kako je Einstein imao mnoge pomagače, te da je njegov osobni život bio sve osim svetačkoga. U stvari, prema podacima dvoje biografa (Roger highfield i Paul Carter) Einstein je bio serijski ženskaroš koji je napustio barem jedno od svoje djece. Doduše, Einsteinove se ljubavne avanture na mogu usporediti s onima recimo Dr. Martina Luthera Kinga ili JFK-ja, no pametni profesor svakako nije bio besprijekorni svetac. Einstein je u potpunosti uživao u seksualnim beneficijama jer je bio svjetski poznata osoba.
Je li Einsteinova veličina i priznatosti kultivirana na način daleko od shvaćanja obična čovjeka?
Židovski genije
Einstein je najprominentniji židovski znanstvenik u cijeloj povijesti. Od njegove smrti koja se dogodila prije pola vijeka, njegov status je neprekidno rastao. Einstein je sebe opisivao kao socijalistu, anti-nacionalistu, i predanog cionistu – točnije prezentirao je stajališta koja su bila prevladavajuća među Židovima za vrijeme njegova života. Schlafly nas podsjeća kako je Einstein također bio komunistički simpatizer te ga osuđuje da je bio egomanijak.
U normalnom bi svijetu Einsteinova kolekcija simpatija i filozofija mogla stvoriti po koju kontroverzu. Ako je netko znanstveni genije to ne znači da je ta ista osoba i politički genije. No u današnjem „politički ispravnom“ univerzumu, Einsteinova stajališta (i kontroverze) dobivaju uglavnom neosporne pohvale. Einstein je postao nedodirljiva ikona i monumentalni simbol židovske intelektualne superiornosti. Kad tome dodamo i „navode“ kako je Einstein pobjegao iz nacističke Njemačke, bez obzira što je on iz Njemačke izašao bez ikakve drame i problema, počinjemo se pitati, tko se zapravo treba zamarati nepotrebnim detaljima?
Evo što o pedigreu i karakteru Alberta Einsteina piše židovstvom opsjednuta web-stranica (JewOrNotJew.com):
Imali smo Leonarda da Vincija. Ne možemo ništa reći protiv Isaaca Newtona. Thomas Edison je bio velikan. Arhimed, Pitagora, Aristotel, Platon i Sokrat, sve su geniji iz prošlosti. Kopernik? Galileo? Decartes? Ne, hvala. Mi imamo Alberta Einsteina ….… najpametnijeg čovjeka koji je ikada živio na planeti.
Imenica „genije“ se danas olako koristi. Nogometni treneri su genijalci! Filmski redatelji su geniji! Bilo tko s imalo IQ-a je genije! Ova riječ je izgubila svoje značenje. Ali nećemo raspravljati o semantici, mi ćemo ovdje raspravljati o tome je li netko Židov ili nije.
Albert Einstein: Genije. Židov.
Ali zašto bi netko bi netko dobio tako velike počasti? Svi dokazi koje će vam ikada biti potrebni se mogu dubiti iz jednog Einsteinovog citata:
„Židov koji negdje usput izgubi svoju vjeru, ili koji usput pokupi neku drugu, je još uvijek Židov.“ Osim toga ako su nacisti nečiji rad proglasili „židovskom fizikom,“ ako je netko odlučio podržati državu Izrael bez da je njen građanin, netko tko je postao prototip za toliko korištenu riječ „genije“ zasigurno zaslužuje najveće počasti.
Albert Einstein: najpametniji čovjek koji je ikada živio na planeti. Židov.
Jasno nam je da su tvorci teksta na web stranici JewOrNotJew.com ne samo ludi za Židovima već da jako vole Einsteina i državu Izrael – te da su prihvatili radikalnu definiciju riječi „Židov.“ Što se tiče ljudske rase, čini se da ona ima različita mišljenja o svemu tome.
Ovi obožavatelji rase se najvjerojatnije nalaze na kakvoj listi za promatranje poneke vladine agencije, naravno ako one nisu s židovskim predznakom. No ako su oni Židovi onda je to po njima fenomenalno!
Einsteinovi obožavatelji govore na široko i na daleko o židovskom identitetu, etnocentrizmu i trenutačnoj židovskoj moći. Oni nas također obavještavaju o stanju američke kulture.
Mark Green je bivši voditelj Flashpoint TV-a i urednik emisije Persecution, Privilege & Power. On živi i radi u Kaliforniji.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Matrix World 