Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Koliko god se mi smatrali obrazovanima, tehnološki naprednima, kozmopolitski nastrojenima, koliko god bili svakodnevno fokusirani na budućnost koliko god se htjeli okrenuti spiritualnom rastu i napretku, ljudi nikada neće moći napraviti veliki skok u svom razvoju ako ne saznamo kako smo nastali, tko su nam preci kako je tekao naš razvoj, i ako ne shvatimo pojedinosti i istinu o našoj prošlosti.
Ljudi iz kamenog doba su napravili Balbek od monolita teških do 1100 tona, kako su to uradili kada naša tehnologija danas nije u mogućnosti uraditi nešto tako glomazno?
Povijest, arheologija, paleo medicina i genetika su danas jedne od najvažnijih znanosti koje se bave otkrivanjem naše prošlosti.
Povijest bi trebala pamtiti činjenice iz prošlosti i to zahvaljujući pisanim zapisima, ali sami smo imali priliku biti svjedocima mnogih nepravilnosti u povijesnim zapisima. Uzmimo, na primjer rat u bivšoj državi: svaka strana ima svoju verziju povijesti i povijesne činjenice o tom događaju relativnom bliskom događaju. Na kraju smo dobili različitu povijest ovisno od država nastalih na raspadu Jugoslavije i od politike date države.
Da to nije usamljen slučaj i da falsifikati u povijesti nisu izolirani, pokazuje nekoliko desetljeća istraživanja Anatoliya Fomenka, matematičara koji je počeo dokazivati nepravilnosti u povijesnim vremenskim sljedovima, da bi na koncu otkrio na desetine tisuća stranica povijesnih laži, čiji je zbir objavio u knjigama pod naslovom: New Chronology ( History: Science or Fiction) ili Nova Kronologija (Povijest: Znanost ili Fikcija).
Arheologija je dugo vremena bila znanost miljenica mnogih instituta i sveučilišta, ali su greške unutar arheologije postale toliko ozbiljne da se više ne mogu zanemarivati i ne možemo smatrati vjerodostojnima stvari koje nam serviraju mainstream arheolozi.
J. Douglas Kenyon sa timom istraživača je bio među prvim ljudima koji je otvoreno i s mnoštvom podataka otkrio kako arheologija ljudske vrste, povijesne činjenice i nauka ne idu ruku pod ruku s nalazima širom planete. Svoj rad Kenyon je objavio u knjizi Zabranjena povijest ljudske vrste. U njoj Kenyon piše i kako je ova planeta i civilizacije na njoj pretrpjela mnoge kataklizme i kako opće prihvaćeni linearni napredak nikako ne odgovara stanju na terenu gdje se jako lijepo vide ciklički usponi i padovi kroz arheološke i povijesne podatke, kako ljudi tako i njihovih društava i njihove ostavštine.
Što majmuni nisu naši preci, ali kako smo onda nastali????
Medicina, genetika i sve njihove grane uključujući i forezničku paleontologiju i antropologiju su nam trebale dati uvid o točnom slijedu razvoja ljudske vrste, no umjesto potvrđivanja Darwinove teorije, pojavili su se mnogi podaci o nenadanom kreacionizmu, prekidima slijedova razvoja, vrstama hominida koje su se međusobno preklapale i koegzistirale i našu gotovo nikakvu poveznicu s Darwinovim majmunčićem i na koncu s neandertalcem, za kojeg naša djeca u školama još uvijek uče kako je bio naš predak.
Najnovija istraživanja su otkrila iznenadan razvoj hominida čiji je razvoj to jest nastanak uzrokovao virus i način na koji metaboliziramo šećer, i također da nemamo nikakve veze s majmunima. Znam da se većini neće svidjeti pomisao da je Homo Erectus naš navodni pra pra pra čukun djed nastao zbog nekakvog virusa (za kojeg nemamo pojma od kuda se stvorio) ali to je bio prvi skok od nekakvog majmunolikog stvorenja ka hominidu.
No tu ne završavaju nepoznanice o našem podrijetlu i nastanku. Sjećate se nenadertalca – mirnog, ljupkog, navodno predivnog pračovjeka koji je trebao biti naš predak prije nego li smo se mi ovakvi “zločesti” stvorili? Ne samo da nam on nije predak već je nenadertalac bio kanibal i oprostite na izrazu, silovao je kromanjonske žene kad god je mogao.
Od tih silovanja smo naslijedili par dobrih stvari (vjerojatno se pitate kako od silovanja može ispasti išta dobro, ali eto tako nam tvrde znanstvenici), postali smo relativno više otporni na neke bolesti. Loša je stvar što smo od nenadertlaca dobili mnoge njegove agresivne odlike i možemo sa sigurnošću reći kako je agresivni kanibal i njegovo mješanje s modernim čovjekom uzrokovao mutacije koje su na koncu uzrokovale psihopatiju u obliku koju poznamo danas.
Dakle Neandertalac je bio kanibal i ne samo što je volio “gricnuti” kromanjonskog čovjeka već je isto tako imao “na zubu” i pripadnike svoje vrste. No to ne objašnjava kako je nastao kromanjonac, iako smo saznali kako je prvi moderan čovjek hodao Europom prije nekih 65.000 godina i kako je s neandertalcem živio na istom području oko 5.000 godina.
Čovjek iz Grauballa, tipičan primjer žrtvovanja crvenokosih ljudi sjeverne Europe.
1-5% neandertalskih gena je uvjetovao nastanak riđokosih i crvenokosih ljudi, čija je prisutnost najviše istaknuta u zapadnoj i sjevernoj Europi dok tih gena uopće nema u Africi. Jesu li prastari ljudi Europe znali nešto o podrijetlu i nastanku tih genetskih odlika, mi ne možemo sa sigurnošću reći ali nam je jako čudno i znakovito kako su ljudi brončanog i željeznog doba Europe i Amerika, većinom žrtvovali crvenokose ljude.
Kako smo nastali? Točnije što je uvjetovalo da postanemo ovakvi kakvi jesmo?
Tu misterija o našem nastanku ne prestaje, nedavno je znanost otkrila kako Darwinova teorija sve manje i manje drži vodu, zahvaljujući epigenetičkim otkićima, točnije činjenici da se novonastale odlike s roditelja na djecu mogu prenositi bez utjecaja i primjena na DNK, zahvaljujući staničnoj memoriji i brzim promjenama u okolišu, kao što su promjena temperature, klime, prehrane i sličnih faktora. S tim je dugotrajna evolucijska promjena i prilagodba koju je zagovarao Darwin ostala na tanašnim klimavim nožicama.
Epigenetika je vjerojatno razlog zašto je i kako iznenadno nastao moderan čovjek ili kromanjonac prije 65.000 godina i to takoreći u sekundi. Ono što jako zbunjuje je podatak da smo prije 65.000 godina bili bombardirani mnogim kometama. S pravom se pitamo da li je električni svemir i komete s ostacima svakakvih bakterija i virusa kao kod već spomenutog Homo Erectusa, stvorio i nenadani nastanak kromanjonca.
Foslili bakterija u marskovskom meteoritu.
Što više razmišljamo i otkrivamo o nastanku života na planeti, evolucijskim promjenama i nenadanim epigenetičkim skokovima koji se događaju u manje od jedne generacije, to smo skloniji uzeti u obzir rad genijalnog zanstvenika Sir Freda Hoyla koji je otkrio kako je život na planeti i promjene koje su uslijedile nastale uz pomoć panspermije, određenim vidom kreacionizma, zahvaljujući DNK materijalu koji su meteoritima, kometama i drugim tijelima do planete došli iz dubine svemira.
Sljedeći problem s kojim se susrećemo u otkrivanju istine o tome što se dogodilo u našoj pradavnoj prošlosti su arheološki ostaci koji se ne uklapaju u vremenske slijedove koje priznaje mainsteram znanost. Toj misteriji pripadaju i mnogi arheološki lokaliteti po Aziji i Pacifiku od kojih su najpoznatji oni oko otoka Jonagumi.
Mainstream znanost bi u stanju bila prihvatiti takve strukture iz kamenog doba, ali činjenica da je plato Jonagumija bio iznad razine mora prije više od 300.000 godina, kod znanstvenika automatski stvara osjećaj neugode, i svi koji se bave ispitivanjem podvodnih monolitnih građevina na toj lokaciji se otvoreno proglašavaju hereticima i budaletinama jer ljudi nisu mogli izgraditi ogromni monolitni kompleks prije 300.000 godina zato što ljudi tada nisu ni postojali, zar ne?
Po takvoj logici je sasvim jasno da je priroda načinila sve te stvari uključujući i stepenasti kompleks, ravne kutove, stepenice, skulpture i ceste, prilaze, prostorije, mostove, lukove, zgrade koje se prostiru tisućama kilometara od kojih se neke nalaze na dubini od nekoliko stotina metara.
Koliko je naša znanost spremna prešutjeti i ignorirati sve što joj ne odgovara vidimo na slučaju otiska sandale sa zgaženim trilobitom koji je nestao s lica zemlje prije 280 milijuna godina. Jasno je da mi nemamo pojma tko je mogao kročiti zemljom na dvije noge prije toliko vremena, ali nas zgraža način na koji se znanost ponaša prema tom nalazu. Jednostavno ga ignorira.
Klaus Dona jedan od pionira prikupljanja arheološlih podataka koji prkose općeprihvaćenoj arheologiji.
Oprostite nam što smo se toliko vratili u prošlost ali morali smo objaviti određene činjenice iz jednostavnog razloga što želimo znati istinu, i ako to znači beskonačno traganje za istinitim podacima, onda ćemo tako i nastaviti. Mi smo tek radoznala djeca na tom području, i zbog toga se iskreno divimo ljudima koji su sav svoj novac i vrijeme podredili istraživanju prošlosti. Jedna od takvih osoba je Klaus Dona koji je u nekoliko desetljeća uspio sakupiti iznimne materijale koji su mainstream arheolozi prešućivali. S obzirom da je Klaus Dona otkrio mnoge nevjerojatne stvari, molimo vas da pročitate tekst vezan za njegova otkrića koji će vam više otkriti o mnogom prastarim nepoznanicama. S obzirom na jako puno podataka koje pruža rad Klausa Done napravili smo još jedan tekst o njemu, kojeg možete pročitati ovdje.
Da nešto nije u redu s našim uvrijeđenim linearnim poimanjem razvoja pokazuju i mnogi arheološki lokaliteti koji sa svojim visoko razvijenim urbanim sredinama prkose onome što su nas o prošlosti učili u školi. Takvih čudesnih prastarih urbanih sredina je puna Kapadokija u Turskoj. Iako arheolozi tvrde da su ovi podzemni gradovi, s nevjerojatnim klimatizacijskim sustavima, kanalizacijom, tekućom vodom, sanitarnim čvorovima, grobljima i nekropolama, stari tek nekoliko tisuća godina, (iako je njihovu starost nemoguće utvrditi) mi se s pravom pitamo kako je nerazvijeni čovjek na izmaku Neolitika mogao napraviti takve kompleksne podzemne strukture?
Ako mislite da su to najstariji datirani urbani centri, onda vas moramo razočarati i otkriti vam Gobelki Tepe i Nevali Cori za koje se smatra da su stari nevjerojatnih 11.000 godina, i to da takve podatke priznaje zvanična znanost. Moramo vas upozoriti da je nedavno otkriveno kako Sunce utječe na anomalije u raspadu radioaktivnih elemenata na planeti, točnije solarne baklje i masovni koronarni izboji (kojih ove godine ima na pregršt) utječu na radio karbonsko datiranje. Ako se te anomalije uzmu u obzir onda bi sve datume trebali povećati za duplo što bi nas dovelo do nevjerojatnih brojeva. Zbog svega toga nije ni čudo što za sada znanstvenici šute o tome koliko god mogu, kako tipično za njih.
Koliko je zvanična znanost nespremna za objekte koje su napravljeni daleko u prošlost, a čiji je način izrade toliko napredan da se nepravilnosti na njima mogu otkriti tek pod jakim mikroskopom, otkriva narukvica od Opsidijana stara 9.500 godina u Asiklik Hoyuku u Turskoj.
Arheologiji je jako teško pojmiti da je nekada davno na planeti postojalo nekoliko globalnih kultura u različitim inkarnacijama, bez obzira što tako nešto gotovo nitko ne priznaje i ostataka koji tako nešto potvrđuju je mnogo. Takav je slučaj s kamenim megalitnim krugovima, za koje smo do prije par godina smatrali da se nalaze samo na području Europe, no umjesto toga oni su pronađeni diljem planete. Nova otkrića vezana za najpoznatiji megalitni krug Stonehenge su pomaknula njegov nastanak još dalje u prošlost i otkrila dodatne još starije strukture koje se za sada nalaze pod zemljom.
Ljubitelji piramida su vjerojatno ostali zabezeknuti otkrićem istih u Bosni, i iako se na otkrića Semira Osmanagića gledalo s velikim podsmjehom, smatrajući ih novinarskom patkom, dokaza o tome je toliko da zvanična znanost mora početi ozbiljno razmišljati o novim naučnim projektima. Smatramo da se područje oko Visokog mora dodatno istraživati jer je Osmanagić tek započeo s radom. Dodatne podatke o piramidama u Visokom možete pročitati ovdje.
Prije nekoliko godina čudnovati piramidalni oblici su se počeli otkrivati na Antartici. Za sada ne možemo sa sigurnošću reći da li su takvi oblici samo djelo prirode ili su ih koristili ljudi ali smo se problematikom i misterijama južnog kontinenta pozabavili s nekoliko tekstova: Što krije Antartika i Što krije Antartila (Drugi dio).
Piramide i nepozannice vezane za kulturu Maja smo obrađivali nekoliko puta, uključujući i tekst Maja koji se dotiče 2012. godine. Također smo se pozabavili i tematikom potopljenih piramida u Karipskom moru, koje nikako da dođu na dnevni red modernih istraživanja.
Da je zemlja već prolazila kroz jako turbulentna razdoblja otkrivaju nam legende i mitovi i mnogi dokazi o izumiranjima i nenadanim ledenim dobima, čije ostatke nalalazimo širom svijeta. Ne postoje pleme ili kultura na planeti koja nema svoju vlastitu priču o potopu i Apokalipsi, tako da nas ne čudi što je strah od globalnog izumiranja ostao duboko zakopan u našoj ljudskoj svijesti.
Ne samo da smo zbunjeni nevjerojatnim arheološkim nalazima širom svijeta, već nam je način na koji su se ljudi “šetali” diljem planete ostao nepoznanica. Kelti i Rimljani u Kini, bijeli ljudi u Japanu koji su predhodili Azijatima i plavooki Indijanci Amerike samo su neke od misterija na koje nemamo odgovora.
Naša stranica je počela sa radom krajem kolovoza 2011.. Priznajemo da smo tek počeli s istraživanjima i otkrivanjem istine. Posla imamo jako puno, volontera urednika je jako malo, nepoznanica i vrijednih tekstova za prevođenje koje ste predložili vi čitatelji u Facebook grupi Matrix Worlda i u direktnom kontaktu s urednicima je svakim danom sve više. Ovim putem se obraćamo svim ljudima dobre volje koji nam se žele pridružiti s prevođenjem i istraživanjem. Što nas bude više, više ćemo toga moći otkriti, na vaše i naše zadovoljstvo. Svi zainteresirani za suradnju nas mogu kontaktirati ovdje.
Iskreno vaši, urednici Matrix Worlda.
Matrix World 