Najveća tajna – kraj ili početak?

By Juba on 20. siječnja 2013.

Autor: Ljubica Šaran

„Poznaj sebe – gnōthi seauton,“ je natpis sa ulaza u starogrčki hram Apola u Delfima.

U bizantinskoj enciklopediji iz X. vijeka, posvećenoj antičkom znanju, uz ovu maksimu stoji upozorenje: „Poslovica se može primijeniti samo na one koji su krenuli putem samospoznaje i koji žele što više saznati o sebi. Ostatak ljudi na ovu poslovicu neće obraćati pažnju niti će im se ona činiti važna.“

Bez obzira na crkveni raskol iz 1054., zapadnjaci su preuzeli određena znanja iz Philokalie. Sama poslovica je dobila i dvije latinske inačice: „Nosce te ipsum“ i „Temet nosce.“ Interesantno je da su stari Grci ovu poslovicu pripisivali Phemonoe, mitskoj pjesnikinji, filozofu, matematičarki i astronomu iz pred-Homerskog perioda, a za koju se smatra kako je bila kćer boga Apolona. S vremenom se otkrilo kako je ovaj natpis prvotno stajao na ulazu u najstariji Apolonov hram u Delosu. Neki klasični starogrčki kroničari su bili uvjereni da se iza imena Phemonoe krije Kumeanska Sibila, te da je jedino osoba obdarena vidovnjačkim sposobnostima mogla imati takvo znanje. Kako je vrijeme prolazilo tako su se stara mistična znanja gubila i iskrivljavala. Nama, današnjim tragačima za znanjem (spoznajom i samospoznajom), su ostali samo maleni djelići različitih učenja.

Kako biste mogli pratiti završni dio “Najveće tajne” molimo vas da pročitate prethodne dijelove ovog teksta.

Ouspensky i Gurdjieff su danas gotovo zaboravljeni istraživači unutrašnjeg ljudskog univerzuma. Živimo u materijalnom svijetu koji potpuno iskrivljuje istraživanja o eventualnoj ljudskoj psihološkoj evoluciji.

P. D. Ouspensky je bio uvjeren kako ljudsko biće ima dvije mogućnosti učenja, točnije, dva smjera razvoja. Jedno je usvajanje znanja, a drugo je bitak ili direktno usvajanje iskustava kroz život. Za Ouspenskog i Gurdjieffa najvažnije usvajanje znanja je ono povezano sa samospoznajom, no oba istraživača metafizike su se složila kako ljudska bića imaju načelno shvaćanje o tome kako različiti ljudi imaju različite razine znanja, te da je znanje relativan pojam i da postoji potreba za novim saznanjima koja će objasniti nedoumice i otkriti dezinformacije. No isto tako su bili sigurni kako ego i identifikacija uvelike lišavaju te iste ljude u mogućnosti samospoznaje i spoznaje.

Knjiga o samospoznaji “Psihologija moguće evolucije čovječanstva” je nepravedno zapostavljena iako otkriva stvari koje bi svi trebali znati.

Drugi problem kojeg su otkrili Gurdjieff i Ouspensky u eventualnoj psihološkoj evoluciji ljudskih bića je njihova nelagoda za izlaskom iz „komforne zone“ i rada na sebi. Osim toga, malo je ljudi spremno priznati da pripadaju trima najnižima i urođenima kategorijama ljudi. Većina ljudi će za sebe smatrati kako znaju dovoljno o sebi i drugima, dok drugi ne znaju ništa. Naročito veliki otpor ljudi iz prve tri kategorije imaju prema onima koji su stvorili magnetski centar ili koji su došli u doticaj s nekom metafizičkom školom. Ljudsko biće iz četvrte kategorije će shvaćati razliku između istine i neistine i to je također usvajanje znanja, no neće imati želje za raspravu s ljudima iz nižih kategorija jer zna da su njihova stanovišta daleko od istine. Naravno, tu je i problem OPS kvaliteta ljudi i skrivanje znanja koliko je god to moguće, tako da se postavlja pitanje kako uopće učiti, a da se ne zaglavi u vrzinom kolu sisanja energije i znanja od drugih. Vjerojatno je odgovor u OPD načelima: rad s drugima, volontiranje, dobrovoljno dijeljenje informacija i želja za suradnjom, a ne u stvaranju lidera ili gurua.

Jezik

Gurdjieff i Ouspensky su smatrali kako je jedna od najvećih stupica i prepreka našem razvoju shvaćanje jezika, naročito u domeni razumijevanja. Razumijevanje se uvijek miješa sa znanjem, to jest, s posjedovanjem informacija. Znanje i razumijevanje su dvije potpuno različite stvari. Da bismo razumjeli neku stvar moramo shvatiti njene veze s okolinom i uzročno posljedične veze. Razumijevanje je, po Ouspenskom, uvijek shvaćanje manjeg problema u odnosu na veći. Razumijevanje jedne stvari odmah vodi do razumijevanja druge stvari i tako unedogled, no to zahtijeva vrijeme i energiju, a ljudi često ne žele uložiti svoje vrijeme i energiju u potpuno apstraktnu stvar koja, društveno govoreći, nema nikakve vrijednosti u modernom, virtualnom i stalno promjenjivom svijetu.

Prvi dio Philokalie. Samospoznaja je dio svake metafizičke i religijske škole.

Ouspensky je čak napomenuo kako moderni čovjek često razumijevanje, per se, brka s pravilnim imenovanjem stvari, otkrivanjem naziva, dešifriranjem riječi za neku nepoznatu pojavu, no pronalaženje i izmišljanje riječi za neshvatljive stvari nemaju veze s razumijevanjem. Na žalost, naša je znanost prepuna takvih sramotnih primjera.

Ouspensky je rekao kako se ljudi međusobno ne razumiju čak i ako govore isti jezik, a razlog je u tome što različito doživljavaju određene simbole i znakove iz razgovora, nije važno je li riječ o naglasku, jeziku tijela i držanju ili je riječ o različitoj identifikaciji i različitom pridavanju značaja određenoj vrsti izričaja. Kurtoazija je čak nametnula i stanoviti paradoks u ljudskoj komunikaciji koji se jasno može otkriti u rečenici: „Razumijem Vas ali se ne slažem s Vama.“ Ouspensky smatra kako se ljudi ne mogu razumjeti ako se ne slažu. Drugim riječima, ako nekoga razumijemo tada se slažemo s tom osobom, ako nekoga ne razumijemo tada se ne slažemo s tom osobom. No ljudska bića jako teško prihvaćaju ovu zamisao, što znači da je jako teško razumiju. Ouspensky smatra kako je razumijevanje aritmetička sredina između znanja i bića (bitka). Ljudi koji se međusobno razumiju ne moraju imati samo jednako znanje već i jednako biće. Kada nismo iskreni prema sebi i kada se jako malo poznajemo, tada je gotovo nemoguće pronaći osobu koja nas u potpunosti može razumjeti, to jest, osobu koja je biće nalik na nas.

Druga pogrešna ideja koju ljudi imaju i koja je iznimno karakteristična za moderno društvo je da razumijevanje može biti različito, no također i da ljudi imaju pravo različito shvatiti iste stvari.

Moderni čovjek kao OPS biće (biće okrenuto služenju sebi) uglavnom ne poštuje tuđu slobodnu volju pa tako niti pravo na različito shvaćanje stvari.

Ouspensky kaže da se naše razine znanja mogu lako podijeliti prema kategorijama ljudi. U vanjskom krugu bi bili ljudi iz prve tri kategorije. Taj krug se naziva mehanički krug zato što se u prvoj, drugoj i trećoj kategoriji sve događa po jasno definiranim mehaničkim odnosima, kako to već nalikuje ljudima koji se ponašaju poput automata (robota), a kojima upravlja zakon slučajnosti. Ovaj krug se također naziva krugom pomutnje jezika jer svi ljudi koji žive u ovom krugu komuniciraju različitim jezicima i nikada se ne razumiju. Svi sve shvaćaju različito. Ako ljudi iz vanjskog kruga shvate da se ne razumiju moraju prodrijeti u prvi unutarnji krug (ljudi četvrte kategorije) jer je razumijevanje moguće ostvariti tek u ovom krugu. Razne vrste škola služe kao portali kojima se prolazi u unutrašnje krugove i više kategorije ljudi. Za ulazak u unutrašnje krugove je potreban težak rad na sebi. Prvi korak u ovom radu je proučavanje novog jezika.

Naravno da se pitate kakav je to jezik?

U pitanju je jezik unutrašnjih krugova, jezik na kojem se mogu razumjeti svi ljudi. Svi ljudi koji stoje u prvom unutrašnjem krugu imaju rudimentarno znanje tog jezika dok unutrašnji krugovi, za kategorije ljudi pet, šest i sedam, su potpuno izvan naše mogućnosti percepcije jer mi tamo još nismo stigli.

Ljudi iz četvrte kategorije proučavaju jezik ljudi iz pete kategorije, ljudi iz pete kategorije proučavaju jezik iz šeste kategorije i tako dalje. Ouspensky tvrdi da je nešto tako moguće dokazati samo upoznavanjem sebe i daljnjim promatranjem. I Gurdjieff i Ouspensky su bili uvjereni kako se naše razumijevanje, isto kao i naša svijest, stalno koleba; ni razumijevanje niti naša svijest nisu uvijek na istoj razini. To znači da u jednom trenutku razumijemo više, a u drugom trenutku manje. No, teorijsko proučavanje nije dovoljno za evoluciju ljudske svijesti. Prijeko je potrebno raditi na svome biću i njegovoj promjeni.

Razumijevanje

Druge ljude možemo razumjeti samo u onoj mjeri u kojoj smo u stanju razumjeti sebe i samo na razini vlastitog bića. To znači da možemo prosuđivati o razini nečijeg znanja, ali ne i o razini njegova bića. U drugim ljudima možemo vidjeti samo onoliko koliko imamo u sebi. Ljudi, na žalost, stalno rade grešku misleći kako je ispravno prosuđivati tuđe biće. No, stvari stoje sasvim drugačije. Ukoliko zaista želimo razumjeti ljude na višem stupnju razvitka od nas samih tada moramo raditi na promjeni vlastitog bića i povećanja vlastitog znanja.

Napredak

Gurdjieff je smatrao kako je napredak moguć samo uz proučavanje vlastitih centara, proučavanja pažnje i pamćenja sebe, jer to su jedini putovi koji vode ka samospoznaji. Ouspensky je taj put razvitka nazvao „Četvrti put.“ Uz podjelu na pozitivan i negativan put svaki korak se može dodatno pratiti. Prvi je mehanički koji uključuje motorički i instinktivni princip, drugi je emocionalni, treći intelektualni. Mehanički dio je gotovo automatski, on ne zaslužuje nikakvu pažnju, no zbog toga se ne može prilagoditi promjenama okolnosti.

Dijelovi intelektualnog centra

U intelektualnom centru mehanički dio obavlja sav posao oko registriranja dojmova, shvaćanja i asocijacija. To je sve što bi ovaj centar i trebao raditi ako drugi dijelovi obavljaju svoj zadatak. Ovaj dio nikada ne bi trebao rješavati probleme, no zapravo je gotovo uvijek baš takav slučaj. Mehanički dio će najčešće odgovarati na svakojaka pitanja i to na vrlo nizak i ograničavajući način s gotovim frazama, kolokvijalnim izrazima i stranačkim sloganima. Svi ti i mnogi drugi elementi naših uobičajenih reakcija čine i sačinjavaju djelovanje mehaničkog dijela intelektualnog centra.

Formativni centar

Gurdjieff i Ouspensky su ovom dijelu dali posebno ime – formativni centar. Mnogi ljudi, a naročito oni iz prve kategorije, žive život upravljani formativnim centrom i nikada ne aktiviraju druge dijelove intelektualnog centra. Formativni aparat ili centar je sasvim dovoljan za neposredne životne potrebe, za prijem utjecaja A i odgovore na njih, no s druge strane potpuno iskrivljava utjecaje C i odbija ih.

O utjecajima A, B i C

Rad formativnog centra je jednako lako prepoznati: on može brojati samo do DVA, i sve dijeli na dva, crno i bijelo, dobro i loše, boljševizam i fašizam i tako dalje. Većinu suvremenih fraza možemo zahvaliti formativnom razmišljanju. Na žalost, isti je slučaj i s najvećim dijelom popularnih i znanstvenih teorija.

Emocionalni dio intelektualnog centra

Emocionalni dio intelektualnog centra se satoji od prvenstveno onoga što su Gurdjieff i Ouspensky nazvali intelektualnim osjećajima ili intelektualnim emocijama: želje za znanjem, zadovoljstva zbog znanja, nezadovoljstva zbog neznanja, radosti zbog otkrića i tako dalje. Nadamo se da će ovi primjeri pomoći u otkrivanju modusa operandi vašeg intelektualnog centra.

Rad emocionalnog dijela zahtijeva punu pažnju, ali u ovom dijelu centra pažnja ne zahtijeva nikakav napor jer se povezuje s entuzijazmom, zanimanjem, strašću ili predanošću.

Intelektualni dio intelektualnog centra

Intelektulani dio intelektualnog centra uključuje sposobnost stvaranja, konstruiranja, pronalaženja i otkrivanja. On ne može raditi bez pažnje, ali pažnja u ovom dijelu centra mora biti kontrolirana i održavana voljom i naporom.

Ovo su su najjosnovniji primjeri kriterija u proučavanju dijelova centara. U biti, najlakše ih je razlikovati i primijetiti s gledišta pažnje. Kad pažnje nema ili kada nam misli lutaju, nalazimo se u mehaničkom dijelu, a ako pažnju privlači ili održava predmet promatranja, tada se nalazimo u emocionalnom dijelu centra. No, ako pažnju kontrolira i održava volja u pitanju je intelektualni dio.

Ista metoda pokazuje i kako možemo aktivirati intelektualni centar na rad: time što promatramo našu pažnju i kontroliramo je, to jest prisiljavamo sebe da radimo s intelektualnim dijelom centra. Ovo pravilo vrijedi i za sve ostale centre i njihove dijelove iako će nam najvjerojatnije biti teško pronaći intelektualni dio instinktivnog centra koji radi bez imalo pažnje koju bismo mi mogli opaziti ili kontrolirati.

Dijelovi emocionalnog centra

Izvlačimo li negativne emocije iz slike o emocionalnom centru jer se one i te kako lako mogu prepoznati? Pogledat ćemo kako izgleda pozitivna podjela emocionalnog centra i njeni mehanički, emocionalni i intelektualni dijelovi.

Mehanički dio emocionalnog centra

Mehanički dio se sastoji od najjeftinije vrste humora i grubog smisla za smiješno, sklonosti prema uzbuđenjima, prema spektakularnim predstavama, uživanja u vanjskom sjaju, sentimentalnosti, sklonosti da se bude u masi i dio mase i sklonosti prema svim osjećajima koji ponesu masu, te sklonosti prema potpunom gubljenju u nižim osjećajima; surovost, sebičnost, kukavičluk, ljubomora i zavist.

Emocionalni dio je iznimno različit od jednog do drugog ljudskog bića. On može sadržavati smisao za humor, odnosno smisao za smiješno, vjerske osjećaje, estetske osjećaje, moralne osjećaje i u tom slučaju može voditi buđenju svijesti. S poistovjećivanjem postaje potpuno drugačiji, ljudi mogu postati ironični, sarkastični, surovi, tvrdoglavi i ljubomorni – samo u nešto manjem obimu nego li u slučaju aktivacije mehaničkog dijela centra.

Intelektualni dio emocionalnog centra

On u sebi ima moć umjetničkog stvaranja koji se odvija uz pomoć intelektualnih dijelova motoričkog i intelektualnog centra. Kada intelektualni dijelovi motoričkog i intelektualnog centra, koji su neophodni za manifestiranje kreativnih sposobnosti, nisu dovoljno uvježbani tada se rad ovog dijela centra može odraziti u snovima. To objašnjava divne i živopisne snove koje imaju ljudi koji se smatraju nimalo umjetnički nastrojenima.

Intelektualni dio emocionalnog centra je također glavno sjedište magnetskog centra. Ako magnetski centar postoji samo u emocionalnom dijelu emocionalnog centra ili samo u intelektualnom centru, tada taj magnetski centar neće biti dovoljno jak pa će biti podložan pogreškama i neuspjehu. Ako je intelektualni dio emocionalnog centra dovoljno razvijen tada on vodi ka razvoju viših centara.

Motorički centar i njegovi dijelovi

U motoričkom centru, mehanički dio je automatski. Njemu pripadaju svi automatski pokreti koji se obično nazivaju instinktom, kao i oponašanje i sposobnost oponašanja koja u životu ljudi igra jako veliku ulogu.

Emocionalni dio motoričkog centra

Ovaj dio je prvenstveno vezan za užitak u kretanju, kao na primjer sport, igre i ples. No, kada se s njima pomiješa poistovjećivanje i drugi osjećaji tada se ljubav prema sportovima ili igrama nalazi u motoričkom dijelu emocionalnog ili intelektualnog centra.

Intelektualni dio motoričkog centra

Ovaj dio je iznimno važan instrument. Svatko tko je ikada dobro napravio kakav fizički posao, zna da je za obavljanje takvog posla potrebno korištenje različitih pronalazaka u obliku oruđa pa čak i strojeva. Čovjek sam mora pronaći svoje vlastite male metode ako želi sam obaviti neki fizički posao. Ovi pronalasci – metode su posao intelektualnog dijela motoričkog centra, a njegov rad je potreba za mnoge druge ljudske pronalaske. Sposobnost voljnog oponašanja glasa, intonacije i pokreta drugih ljudi, kakvu imamo priliku vidjeti kod glumaca ili pjevača, također pripada intelektualnom dijelu motoričkog centra. Za više, odnosno kvalitetnije, stupnjeve ovakvih i sličnih sposobnosti je potrebno sudjelovanje intelektualnog dijela emocionalnog centra.

Instinktivni centar

Rad instinktivnog centra je za nas vrlo dobro skriven jer smo mi u stanju promatrati samo njegov čulni i emocionalni dio. Mehanički dio u sebi sadrži uobičajene osjete, koje vrlo često ne primjećujemo, ali koji nam služe kao pozadina za druge osjete. Tu su također i instinktivni pokreti u pravom značenju te riječi, to jest, unutarnji pokreti poput cirkulacije krvi, kretanje hrane u organizmu i unutarnji i vanjski refleksi.

Instinktivni dio instinktivnog centra

Ovaj dio je vrlo važan. U stanju samosvijesti ili u stanju koje mu je blisko, ljudsko biće mora doći u kontakt s intelektualnim dijelom instinktivnog centra i od njega može puno naučiti kada je riječ o funkcioniranju ljudskog stroja i njegovim mogućnostima.

Intelektualni dio instinktivnog centra

Intelektualni dio instinktivnog centra je um koji stoji iza cijelog ukupnog rada organizma i taj um je različit od intelektualnog uma.

Ouspensky je u svojim predavanjima često ponavljao kako je za proučavanje dijelova centara i njihovih funkcija potrebno pamćenje sebe, točnije, uz promatranje trebamo i pamtiti promjene na sebi i način kako funkcioniramo.

U prvom dijelu prve tajne smo pokazali jednostavnim primjerom kako naš um uglavnom nije svjestan nas samih te ako i razmišljamo o sebi to obično traje nekoliko sekundi dok nam misli ne odlutaju na nešto sasvim drugo.

Gurdjieff i Ouspensky su smatrali da osoba koja ne može pamtiti sebe nije u stanju promatrati sebe dovoljno dugo niti dovoljno jasno da bi osjetila i shvatila razliku među funkcijama koje pripadaju dijelovima različitih centara.

Rad na sebi je praćenje i pamćenje sebe. Pamćenje sebe je djelomično buđenje u metafizičkom smislu, to jest, početak buđenja, po Gurdjieffu i Ouspenskom, nikakav rad na sebi se ne može načiniti ako živimo u snu.

Kraj života u snu omogućava život probuđenog ljudskog bića, na nama je da odlučimo želimo li se probuditi ili ostati u snu.

Prethodni dijelovi najveće tajne:

Najveća tajna

Najveća tajna – želite li se dobro osjećati ili znati istinu?

Najveća tajna – iza vela spoznaje

Najveća tajna – poznavanje sebe

Najveća tajna – bijeg iz iluzije

Najveća tajna – istina o sebi

Najveća tajna – razine svijesti i kategorije ljudi

Najveća tajna – nepravilan rad unutrašnjih centara i automatizam

Najveća tajna – želja za promjenom

Najveća tajna – lažna slika boljeg života