Autor: Ljubica Šaran
Lektor: Anamarija Vukojević
„Što više čitam, što više učim, sve sam više siguran da ne znam ništa,“ Voltaire.
Koliko ste se puta ste se začudili svojim reakcijama, emocijama ili strahovima? Koliko puta ste otkrili nešto novo o sebi? Koliko pitanja vam je ostalo neodgovoreno? Iako Matrix World prati najnovija istraživanja u domeni psihologije i biheviorizma, najveću pažnju posvećujemo samospoznaji i psihološkoj evoluciji čovječanstva po uzoru na Gurdijeffovu metafizičku školu i Ouspenskyjev „Četvrti put.“
Kako biste mogli nastaviti pratiti najnoviji tekst iz serije „Najveća tajna,“ molimo vas da pročitate prethodne dijelove.
P. D. Ouspensky je detaljnim znanstvenim radom analizirao mogući napredak Homo sapiensa kroz spoznaju i samospoznaju. Najbolji siže njegovog životnog djela je objavljen u knjizi pod nazivom „Psihologija moguće evolucije čovječanstva,“ čije vam isječke prenosimo u „Najvećoj tajni.“
Već neko vrijeme na Internetu kruže tekstovi koji se bave „buđenjem“ u metafizičkom smislu. U nekim uratcima ćete imati priliku pronaći brdo New Age gluposti koji zavode svojom slatkorječivošću, najviše udarajući u ljudski ego. New Age buđenje najčešće povezuje s vanjskim „Deus ex machina“ ili pomoći u vidu super gurua ili čak „Indigo i kristalne djece, navodnih novih naprednih Homo sapiensa koji ništa ne trebaju naučiti jer već sve znaju i koji su ovdje da nas, neuke ljude i šašavi svijet u kojem živimo, pretvore u novi rajski vrt. Mi smo o Indigo djeci već pisali ovdje, a s guruima i božanskim izvlačenjem iz naše nedoumice i neznanja se nećemo baviti jer je na planeti postoji toliko religija koje sve do jedne tvrde da su one pravi put do spoznaje.
Ouspensky i Gurdjieff su smatrali kako je samospoznaja jedini način eventualne ljudske psihološke evolucije.
Mi ćemo se s eventualnom ljudskom spiritualnom evolucijom i „buđenjem“ baviti kroz vlastitu samospoznaju i ljudsku želju da uči i nauči o sebi, pa tako i o drugima.
Ouspensky smatra kako je, u stvari, naš najveći neprijatelj „buđenja“ ili samospoznaje ponovno padanje u san uz pomoć različitih vrsta samozavaravanja i laganja.
Po njemu to „padanje u san“ ima određena svojstva koja su modernoj psihologiji nepoznata ili barem nisu imenovana. Ta svojstva zaslužuju posebno izučavanje.
Prvo svojstvo Ouspensky naziva identifikacijom.
Poistovjećivanje, odnosno identifikacija, je zanimljivo stanje u kojemu čovjek provodi više od polovice života. Čovjek se poistovjećuje sa svime što govori, osjeća, u što vjeruje ili ne vjeruje, s onime što želi ili ne želi, što ga privlači ili odbija. Sve ga to potpuno zaokuplja, i on nije u stanju odvojiti od sebe ideje, osjećaje ili predmete koji ga zaokupljaju. Prema Ouspenskom to znači da osoba koja se nalazi u stanju identifikacije nije sposobna nepristrano gledati predmet s kojim se identificira. Teško je naći najmanju sitnicu s kojom se čovjek ne bi mogao poistovjetiti. U isto vrijeme ljudsko biće u stanju identifikacije ima još manju kontrolu nad svojim mehaničkim reakcijama.
Za pojave poput laganja, maštanja, izražavanja negativnih osjećaja, neprestanog govorenja (automatskog govorenja), neophodno je poistovjećivanje. Te nabrojane pojave ne mogu postojati bez poistovjećivanja.
Kada bi se ljudsko biće moglo osloboditi identifikacije, tada bi se mogli osloboditi i mnogih besmislenih i beskorisnih pojava koje nama i drugima zagorčavaju život.
Po Ouspenskyu iluzija o nama samima je najveći kamen spoticanja na putu samospoznaje i spoznaje o svijetu oko nas.
Identifikacija, njezino značenje, uzroci i posljedice su odlično opisani u Philokaliji. U suvremenoj psihologiji se ne nalazi ni traga razumijevanja i istraživanja ovih pojava. Zbog nekog razloga psihologija u potpunosti odbija istraživati ovakve stvari.
Drugo stanje koje se naziva san, srodno identifikaciji, je „pridavanje važnosti.“ Ono je u stvari poistovjećivanje s ljudima. To je stanje u kojemu se netko stalno brine što drugi ljudi misle o njemu, točnije, daju li mu ono što mu pripada, dive li mu se dovoljno i tako dalje.
„Pridavanje važnosti“ igra značajnu ulogu u svačijem životu, no kod nekih ljudi takvo stanje postane opsesija. Takvim osobama je čitav život ispunjen pridavanjem važnosti, odnosno brigom, sumnjom i nedoumicom. U takvim ljudima ne postoji ni volje ni vremena za išta drugo.
Trapped in the Mirror, knjiga koju preporučamo svima.
Mit o kompleksu manje vrijednosti i drugim „kompleksima“ stvoreni su iz nejasnih opažanja ili lažnog shvaćanja „identifikacije“ i „pridavanja“ važnosti. Interesantno je da je do ovakvog zaključka došla i dr. Elan Golomb u fenomenalnoj knjizi koju preporučujemo svima pod nazivom: „Trapped in the Mirror – Adult Children of Narcissists in Their Struggle for Self“ – „Zarobljeni u ogledalu – odrasla djeca narcisoidnih osoba i njihova borba za sebstvom.“
Ouspensky smatra kako je jedina mogućnost da izbjegnemo stupicu identifikacije i pridavanja važnosti, potpuno shvaćanje ovih pojava i to u nama samima. Nakon toga ih možemo početi promatrati i u drugima. No Ouspensky napominje kako je vrlo važno shvatiti da su svi ljudi različiti, iako su svima slabosti i mane iste, pa su po tome u stvari i isti.
P. D. Ouspensky tvrdi da je razumijevanje naših vlastitih nedostataka jedini način početka psihološkog razvitka Homo sapiensa, a proučavanje sebe je način na koji krećemo na put razvitka.
Da bismo mogli krenuti na put samopromatranja potrebno je shvatiti nekoliko jezičnih nedoumica, naročito onih koji se odnose na evoluciju. Riječ „čovjek“ u uobičajenom smislu ne dozvoljava nikakve varijacije niti gradacije.
Čovjek nikada nije svjestan niti sumnja da postoje razlike u unutrašnjem univerzumu ljudskog razvoja. U našem jeziku sve je to isto: čovjek je čovjek bez ikakvih gradacija, naravno, osim kod homofoba, seksista, rasista, nacionalista i sličnih socio-psiholoških devijacija.
Kako bi se ove teškoće izbjegle, Ouspensky preporuča podjelu ljudi u sedam kategorija:
Prve tri kategorije su na istom nivou. Čovjek broj 1, je čovjek u kojem dominira motorički odnosno instinktivni centar nad intelektualnim i emocionalnim centrom. TO JE FIZIČKI ČOVJEK.
Čovjek broj 2, je čovjek u kojemu emocionalni centar dominira nad intelektualnim, motoričkim i instinktivnim centrom. TO JE EMOCIONALNI ČOVJEK.
Čovjek broj 3, je čovjek u kojemu intelektualni centar dominira nad emocionalnim, motoričkim i instinktivnim centrom. TO JE INTELEKTULANI ČOVJEK.
U svakodnevnom životu susrećemo samo ove tri kategorije ljudi. Svatko od nas može biti svrstan u jednu od ove tri vrste. Postoje i više kategorije, no ljudi se ne rađaju u njima. Svi se rađaju kao vrste 1,2 ili 3, a u više kategorije se može prijeći samo uz pomoć samospoznaje, znanja i po Ouspenskyom – kroz „škole.“
Čovjek broj 4 se ne rađa kao takav. On je proizvod samospoznaje i „školske kulture.“ Od vrste 1, 2 i 3 se razlikuje znanjem o sebi, razumijevanjem vlastitog položaja, točnije, stjecanjem stalnog težišta – kako to Ouspensky naziva. Ovo posljednje znači da je zamisao o jedinstvu, svijesti, stalnog ja i volje o učenju o vlastitom razvitku za tu osobu postala važnija od drugih interesa. Ova vrsta ljudskog bića ima uravnoteženije centre i funkcije, o kojima smo pisali u prethodnim dijelovima „Najveće tajne.“
Čovjek broj 5, je čovjek koji je stekao jedinstvo i samosvijest. On se od običnog čovjeka razlikuje po tome što u njemu već radi jedan od viših centara, i što ima mnoge funkcije koje čovjek tipa 1, 2 i 3 nemaju.
Čovjek broj 6, je čovjek koji je stekao objektivnu svijest. U njemu je aktiviran još jedan viši centar, ima puno više novih osobina i sposobnosti koje nadilaze moć shvaćanja običnog čovjeka.
Čovjek broj 7 je čovjek koji je stekao sve što čovjek može steći. Osim što ima stalno „ja“ i slobodnu volju, u stanju je kontrolirati sva stanja svijesti unutar sebe i ne može izgubiti ništa od onoga što je stekao.
No sad se moramo malčice vratiti na osnove Gurdjieffovog poimanja dualnosti u univerzumu pa tako i nama. Gurdijeff je smatrao kako sve što postoji, pa tako i ljudi, mogu biti podijeljeni u dvije osnovne vrste s mnogim varijacijama između jedne i druge. Riječ je o podjeli na one koji su spremni pomagati drugima bez želje za naplatom takve pomoći, i onih koji žele da im je sve podređeno uključujući i druge ljude sa stalnom željom za naplatom (emocionalnom ili materijalnom) za to što rade. U nekim modernim metafizičkim krugovima ova se podjela naziva OPD – okrenuti prema drugima – spremni za služenje drugima, i OPS – okrenuti prema sebi – spremni samo za služenje sebi i svojim interesima. Po Gurdijeffu ne postoji ljudsko biće na planeti Zemlji koji je potpuni OPD.
U svakom slučaju, oba dvije skupine ljudi mogu pripadati bilo kojoj vrsti od 1-7. Osobe s izrađenim OPS-om će samospoznaju i spoznaju iskorištavati u svoje sebične svrhe dok će oni kod kojih je više izražen OPD pomagati drugima kako bi, ako to žele, spoznali sebe i druge.
Uskoro slijedi nastavak.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Matrix World 