Pod povećalom MW-a

Pola milijarde ljudi bi moglo završiti u siromaštvu zbog koronavirusa – zaključak studije

Autor: Ljubica Šaran

Sredinom ožujka 2020. 18% američkih radnika je postalo nezaposleno zbog koronavirusa. Dva tjedna kasnije američke federalne službe su zaključile kako bi zbog pandemije 47 milijuna Amerikanaca moglo ostati bez posla, te da bi nezaposlenost mogla doseći 32%. U Britaniji više od tri milijuna ljudi već gladuje zbog pandemije. U Kanadi je 44% kućanstava financijski pogođeno zbog pandemije. SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada su vodeće zapadnjačke demokracije koje nam pokazuju kakva nas tmurna budućnost čeka, a glasoviti OXFAM, koji svake godine objavljuje izvješća o sve većem globalnom raskolu između super bogatih i siromašnih, poručuje kako bi 500 milijuna ljudi moglo spasti na “prosjački štap” zbog pandemije COVID-19.

Nakon korone nas ne čeka ništa lijepoga.

Oxfam je pozvao sve svjetske lidere na stvaranje “Gospodarskog plana za spašavanje svih” u sklopu najnovijeg izvješća: Dignity Not Destitution ili “Dostojanstvo, a ne bijeda“, smatrajući da bi 6-8% globalne populacije moglo završiti u bijedi jer su svjetske vlade kompletno prekinule gospodarske tokove te su ekonomiju svele na minimu minimuma kako bi se obračunale s trenutačnom zarazom koronavirusa. Oxfamovi stručnjaci tvrde kako bi to moglo u potpunosti unazaditi zemlje u saharskim i sub-saharskim dijelovima Afrike, Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku te ih baciti u stanje kakvom su bile prije 30 godina. Također se upozorava da je marginalizacija ljudskih zajednica opasna stvar jer dok se elita bori protiv virusa pokreće krajnje negativne i opasne trendove koji neće jednostavno nestati, a imati će užasavajuće posljedice na ljudski život i standard.

Abby Maxman – voditeljica Oxfama u Americi je na ovu temu rekla sljedeće:

Iako je doseg pandemije koronavirusa moguće univerzalan, utjecaji se neće iskusiti svugdje podjednako. Kao i u prethodnim katastrofama, najsiromašnije i najviše marginalizirane zajednice – pa tako i ovdje ovdje u SAD-u – trpe najgore posljedice i bore se za opstanak bez ikakvih sigurnosnih mjera i pomoći.

Najnovije istraživanje i analizu Oxfama su obavili stručnjaci King’s Collega u Londonu, u suradnji s Australijskim nacionalnim sveučilištem, a njihovu studiju je objavio i UN-ov Institut za gospodarski razvoj i istraživanje.

Razina siromaštva u EU zemljama od 2011. do 2015. Zamislite kakva će slika biti nakon pandemije koronavirusom.

U ponuđenom paketu spašavanja svih ljudi, unutar Dignity Not Destitution: An Economic Rescue Package for All Oxfam predlaže automatsko otpisivanje duga, koje bi na primjer Etiopiji dalo dodatnih 630 milijuna dolara koje bi ta država mogla preusmjeriti na najpotrebitije, te bi mogli poboljšati zdravstvenu zaštitu za golemih 45%. Ako bi se Gani oprostio vanjski dug samo za 2020. godinu ta država bi mogla dati 20 dolara mjesečno svakom djetetu u državi (njih 16 milijuna), te starijima i nemoćnima što bi bilo dovoljno za njihove obroke, a “otpisani godišnji dug” bi bio dostatan da se svi spomenuti hrane punih šest mjeseci.

Maxvam je nastavila sa sljedećim riječima:

“Ova pandemija je dodatno razotkrila sve duboke sustavne nejednakosti i sve brže očajnu situaciju pretvara u još goru jer milijuni marginaliziranih ljudi jedva sklapaju kraj s krajem, jedva održavaju zdravlje i jedva opstaju dan za danom. Sada je vrijeme za hrabre i odrešite akcije G20 i njihovih ministara gospodarstava, sad je vrijeme da Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i sve bogate države pomognu one kojima je pomoć najpotrebnija.”

Najsiromašniji i najslabije plaćeni radnici, bez obzira radi li se o razvijenim ili nerazvijenim zemljama, će najvjerojatnije i onako imati najgore vrste ugovora o radu, a veliki dio njih će raditi i na crno ili se njihove gazde neće pridržavati prava radnika – tvrdi Oxfam. Takvi poslodavci će do krajnjih granica pokušati iskoristiti radnike i eventualno državu. Zbog toga se treba djelovati odmah ili će posljedice biti strahovite.

Oxfamovi stručnjaci također smatraju da je moguće da će najsiromašniji radnici u razvijenim zemljama vjerojatno imati neke pomoći od socijalnih službi, no da je takvo što nemoguće u nerazvijenim zemljama. Također navode kako je u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama 90 posto radnika u neformalnim radnim odnosima bez ikakve zaštite prava radnika, te da su najugroženije žene i djeca koje sačinjavaju 80% najslabije plaćenih radnika na svijetu.

Što li čeka naše umirovljenike? Po EU statistici, prije zaraze koronavirusom 24,5% naših umirovljenika je bilo na rubu siromaštva i u siromaštvu.

Također je otkriveno da su brojne razvijene zemlje smislile raznorazne pomoći poslodavcima i obrtnicima za vrijeme pandemije, no ostatku svijeta fali još 500 milijardi dolara pomoći, jer grcaju u dugovima. Podsjećamo čitatelje kako su dugovi uglavnom nastali zbog “paketa pomoći” koje su dobili od Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, a koje uzimaju velike kamate svim zemljama s “velikim rizikom” točnije zemljama Drugog svijeta i Trećeg svijeta, te zemljama koje su u rangu “kreditnog smeća” poput Grčke i svih zemalja zapadnog Balkana.

“Izravnaj krivulju” i “osiromaši doma”, čini se da se nekima od naših ljudi u izolaciji konačno počinje paliti lampica zbog onoga što nas čeka.

Čisto sumnjamo da će financijski autoriteti i svjetske financijske institucije odustati od ubiranja visokih kamata i čiste zarade, jer u krizama lihvari najviše zarađuju. S druge strane, ljudi za sada još uvijek nisu shvatili u kakvom je stanju svjetsko gospodarstvo jer se svakodnevno straše koronavirusom, no kad pandemija prođe, makar na kratko preko ljeta, bit će to teško “izlaženje iz domova” nakon izolacije.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.