Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
„Čuvajte se lažnog znanja, ono je opasnije od samog neznanja,“ citat Georga Bernarda Shawa.
Svi smo do sada imali priliku čuti o klimatskom modelu poznatom pod imenom „globalno zatopljenje,“ koje se bazira na predviđanjima o planetarnom porastu temperatura i smanjenu padalina. Zbog tog modela se u zadnjih 16 godina potrošilo na stotine milijardi dolara, ponajviše uz pomoć tzv. „Dogovora iz Kyota.“ U isto vrijeme zvanične klimatske pretpostavke su se pokazale pogrešne punih 98%, zbog toga su najjači znanstveni instituti počeli samostalno ispitivati u čemu je „kvaka.“ Znanstvenici instituta Max Planck su došli do otkrića koja nikako ne odgovaraju dosadašnjem klimatskom modelu.
Zatopljenje koje se pretvara u zahlađenje
Prije nešto više od 16 godina primijetile su se anomalije u klimatskim pretpostavkama koje su se bazirale na modelu povećanja temperatura mora i atmosfere. Pobornici globalnog zatopljenja su nagla zahlađenja i povećanja padalina nazivali nevažnim odstupanjem od općeg modela, tvrdili su kako su takve „anomalije“ održive najviše jednu ili dvije godine, nakon čega će se zatopljenje još više akcelerirati, no to se zapravo nije dogodilo. Zbog ogromnih odstupanja od uniformne klimatske politike, brojni neovisni znanstvenici su počeli otvoreno dvojiti o planetarnom modelu promjene klime koji gotovo dogmatski insistira na povećanju temperatura atmosfere i oceana.
Ikona globalnog zatopljenja, polarni bijeli medvjed na santi koja se topi.
Nakon toga, pobornici globalnog zatopljenja su započeli s pravim malim medijskim ratom koji je trebao javnost ponovo uvjeriti u njihova stajališta, a akademici i znanstvenici koji se nisu slagali s njihovim teorijama su prozvani šarlatanima i amaterima ili su „heretike“ ismijavali tvrdeći da bi po budalašima planeta trebala postati ledeni pakao. S druge strane, ako gledamo kroz klimatsku prošlost Zemlje, ona je uglavnom i bila ledeni planet s dugim ledenim dobima i relativno malenim toplim periodima koji nalikuju globalnom klimatskom stanju u kojem uživamo zadnjih 10-14.000 godina.
S obzirom na brojne laži koje smo do sada imali priliku čuti i pročitati u medijima i znanstvenim žurnalima vezanima za porast planetarne temperature, njemačka vlada je odlučila sama sprovesti vlastito istraživanje na osnovu čega je izdala bilten koji nikako ne ide u prilog općeprihvaćenom klimatskom stanovištu.
Grafički prikaz procjena smanjenja temperatura sjevernog Atlantika.
„Perspektive Erde“ na prvim stranicama donosi tipične pretpostavke koje zastupa UN i WMO, poput povećanja temperatura između 0,7 do 4,0 stupnja Celzijeva, do 2100. godine, no pri dnu stranice šest vidimo dijagram s praćenjem temperatura sjevernog Atlantika, na kojemu se jasno vidi maksimum istih iz 2010. godine nakon čega su se temperature strmoglavile, a po predviđanju Maxa Plancka trebale bi nastaviti padati sve do 2015. godine.
Projekt MiKlip pokazuje hlađenje sjevernog Atlantika
Iako njemačka vlada nije željela previše ulaziti u dugoročna predviđanja (osim početnog predviđanja povećanja temperatura koje zagovara UN), akcent je stavljen na srednjoročne prognoze i istraživanja promjena klime koje je sponzoriralo Njemačko ministarstvo edukacije i istraživanja. Njihov projekt MiKlip ili Midterm Climate Prognoses Project je pokušao odgovoriti na pitanje „Kolika će biti prosječna temperatura atmosfere za deset godina?“.
U objašnjenju trošenja novaca iz savezne blagajne, Ministarstvo edukacije i istraživanja je navelo kako savezna vlada ima povećanu potrebu za prikupljanjem istinitih informacija na bazi kojih bi se mogle dobiti točne prognoze vezane za klimatske promjene u vremenu od jedne godine do perioda od deset godina.
MiKlip je svoju prognozu o narednom desetljeću donio na bazi 60 neovisnih istraživačkih projekata, kako neovisnih istraživača, tako najvećih njemačkih instituta i sveučilišta. Web stranica No Tricks Zone je s posebnom pažnjom pisala o MiKlipu, objašnjavajući kako će se prve potvrde predviđanja moći iskusiti u rujnu 2014. godine, te da se, za razliku od dugoročnih predviđanja, srednjoročna predviđanja mogu provjeriti u relativno kratkom vremenu. Također se navodi u prijevodu njemačkog biltena da su srednjoročna predviđanja puno točnija od onih koja se zasnivaju na periodu od narednih stotinu godina.
Prognozu o padu temperatura sjevernog Atlantika je Max Planck napravio s obzirom na podatke koji su skupljani do 1971 – 2000. godine.
Bez obzira na ovaj podatak, pripadnici globalnog zatopljenja i dalje tvrde da se „zatopljenje“ i dalje nastavlja iako po Maxu Plancku temperature neće biti veće od današnjih, u narednih deset godina.
Još informacija na koje nitko ne obraća pažnju
Web stranica New Climate Model je u više navrata pokušavala probiti medijsku blokadu informacija o lažima iz klimatskog modela koji zagovara globalno zatopljenje i to s podacima koje su objavili njemački klimatolozi s temperaturnim prikazima koje su, između ostalih, prikupili meteorološki i oceanografski instituti SAD-a (jedni od najvećih zagovarača politike globalnog zatopljenja).
Temperature Atlantika iz 2007. godine.
Obratite li pažnju na temperaturni prikaz sjevernog Atlantika iz prosinca 2007. godine i usporedite li ih s prikazima istog područja iz prosinca 2012. godine, vidjet ćete kako su temerature oceana znatno pale. Osim ogromnih razlika u polarnim i sub-polarnim predjelima, lako je vidjeti kako topla morska voda meksičke struje više ne dolazi do Islanda.
Temperature sjevernog Atlantika iz 2012. godine.
Većina neovisnih znanstvenika ovakav pad temperatura mora objašnjava na vrlo jednostavan način: naime, topljenje glečera je u sjeverni Atlantik dovelo ogromnu količinu slatke ledene vode koja je ne samo ohladila ovo područje već je bila u stanju poremetiti izuzetno osjetljive termaline – najveće oceanske struje koje reguliraju klimu planete, donošenjem hladnih polarnih morskih voda do ekvatora i naravno donošenjem toplih morskih voda iz ekvatora u polarna i sub-polarna područja. Zbog utjecaja meksičke struje zapadna i sjeverna Europa su u zadnjih 10 milenija uživale u relativno blagim zimama i toplim ljetima.
Podatke o povećanju leda na sjevernom polu je malo tko objavio.
Svima onima koji prate našu stranicu, ovi podaci ne bi trebali biti nikakvo iznenađenje, jer smo već pisali o činjenici da se u samo jednu godinu led u Arktiku povećao za nevjerojatnih 60%, nakon lažnih vijesti o topljenju leda na zemljopisnom sjevernom polu, o kojemu je brujao čitav internet, istinite informacije jako teško dopiru do javnosti, dijelom zbog uredničke politike, a dijelom zbog predrasuda koje se ne mogu iskorijeniti.
Hladne zime postaju još hladnije
Sigurno ste već čitali o najavama kako nam se sprema „zima stoljeća“. U tome vjerojatno ima istine, ako pogledamo što se već događa s druge strane Atlantika, od Perua do Kanade i SAD-a. Nijemci su ponovno prednjačili u objavi ovakvih vijesti: od RTL-a do državne televizije govori se o očekivanju duge i jake zime koja će pokazati zube na najgori mogući način. Zapravo, Nijemci nisu učinili ništa posebno osim što su pratili statistiku. Naime, za razliku od blagih zima iz 90-tih godina XX vijeka, od 2008-2015 srednja i sjeverna Europa bilježe rekordno hladne i jake zime. Zašto bi ova koja nam slijedi, bila iznimka? Zbog globalnih prognoza, a la Al Gore?
Unatoč brojnim podacima koje Matrix World nudi s različitih vanjskih izvora, imali smo priliku iskusiti negodovanje i otvoreno neprijateljstvo zagovornika globalnog zatopljenja, a ono što im mi možemo poručiti jest: pričekajte ovu zimu i prosudite na vlastitoj koži, ako već ne vjerujete podacima koje smo mi skupili za vas.
Izvori:
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:SVIJET POD LUPOM, TEHNOLOGIJA I ZNANOST, ZEMALJSKE PROMJENE
Matrix World 