Istraživači kažu da bi galaksija mogla vrvjeti „nomadskim planetima“

By barb051 on 25. siječnja 2013.

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Naslovna je slika umjetnički prikaz nomadskog objekta koji luta međuzvjezdanim medijem. Objekt je namjerno zamagljen kako bi se predstavila sumnja o tome ima li atmosferu. Nomadski objekt može biti ledeno tijelo koje liči na objekt otkriven u vanjskom sunčevom sustavu, više stjenovitom materijalu nalik asteroidu ili čak i plinski div sastava sličnog većini masivnih planeta sunčevog sustava i egzoplaneta. (Slika: Greg Stewart)

U stvari, u Mliječnom bi se putu moglo nalaziti 100 000 puta više „nomadskih planeta“ nego zvijezda, prema studiji koju su proveli istraživači iz Kavli instituta za čestičnu astrofiziku i kozmologiju (KIPAC), zajedničkog instituta sveučilišta Stanford i SLAC nacionalnog akceleratorskog laboratorija. Ako promatranja potvrde pretpostavku, ova će nova klasa nebeskih objekata utjecati na trenutne teorije o formaciji planeta i može promijeniti naše razumijevanje porijekla i obilja života.

„Kad bi ijedan od tih nomadskih planeta bio dovoljno velik da ima debelu atmosferu, mogao bi zarobiti dovoljno topline za postojanje bakterijskog života“, rekao je Louis Strigari, voditelj tima koji je Kraljevskom astronomskom društvu podnio rezultate. Iako nomadski planet ne uživa u toplini zvijezde, on može generirati toplinu kroz unutarnje radioaktivno raspadanje i tektonsku aktivnost.

Istraživanja su tijekom posljednja dva desetljeća identificirala više od 500 planeta van našeg solarnog sustava, od kojih gotovo svi orbitiraju oko zvijezda. Prošle su godine istraživači otkrili desetak nomadskih planeta korištenjem tehnike naziva gravitacijska leća, a kojom se traže zvijezde čija se svjetlost trenutačno preusmjerila zbog gravitacije planeta u prolazu.

Istraživanje je urodilo dokazima da na svaku tipičnu, takozvanu glavnu sekvencijsku, zvijezdu postoje otprilike dva nomadska planeta. Nova studija procjenjuje da bi moglo postojati i do 50 000 puta više nomada. Kako bi stigli do onoga što je sam Strigari nazvao „astronomskim brojem“, KIPAC tim je u obzir uzeo poznatu gravitacijsku silu u Mliječnom putu, količinu materije na raspolaganju kako bi se stvorili takvi objekti i kako se ta materija može podijeliti u objekte koji variraju od veličine Plutona do većih od Jupitera. Nije lagan zadatak s obzirom da nitko nije sasvim siguran kako se ta tijela formiraju. Prema Strigariju, neki od njih su vjerojatno izbačeni iz solarnog sustava, ali istraživanje ukazuje da se nisu svi mogli oformiti na taj način. Mogućnost planetarnog formiranja van zvjezdanih diskova nije u potpunosti isključena iako istraživači nameću donju granicu veličine takvih svjetova.

„Teoretski izračuni kažu da je najniža masa koju nomadski planet može formirati takvim procesom blizu mase Jupitera“, rekao je Strigari. „Zbog toga ne očekujemo da će se planeti manji od toga formirati nezavisno od razvoja solarnog sustava.“

Moglo bi se pretpostaviti da će takav planet, bez vlastitog sunca koji ga opskrbljuje toplinom i energijom, biti hladan i nepogodan za život. Ali, kako istraživači naglašavaju, tome nije uvijek tako. Unutarnja toplina nomadskog planeta može dostaviti energiju potrebnu da bi se pogonio nastanak života…ili da se nastavi već postojeći.

„Ako zamislite današnju Zemlju kao nomadski planet…život na Zemlji neće prestati“, rekao je Dimitar Sasselov, profesor astronomije sa sveučilišta Harvard. „To znamo. U ovom trenutku to nije ni špekulacija…znanstvenici su već identificirali veliki broj mikroba, pa čak i dvije vrste nematoda koji u potpunosti preživljavaju na toplini koja dolazi iz unutrašnjosti Zemlje.“

„Da parafraziramo Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza, ako je točna, ova ekstrapolacija implicira da se više ne nalazimo u Kanzasu i da tamo nismo nikada ni bili“, rekao je Alan Boss sa Instituta za znanost Carnegie, autor knjige „Prepun univerzum: potraga za živim planetima“, a koji nije bio uključen u istraživanje.

„Univerzum je protkan neviđenim objektima planetarne mase koje tek sada uspijevamo otkriti“. Popriličan broj, osobito manjih objekata, će morati pričekati slijedeću generaciju velikih istraživačkih teleskopa, osobito Širokopojasni infracrveni istraživački teleskop smješten u svemiru i Veliki sinoptički istraživački teleskop na tlu čiji se početak rada očekuje početkom 2020-ih godina.

Potvrda procjene može pružiti drugu mogućnost koja se spominje u dokumentu, a to je da dok nomadski planeti lutaju svojim svijetlim pašnjacima, sudari mogu raspršiti svoja mikrobna jata kako bi sijali život negdje drugdje. „Malo je područja znanosti pobudilo toliko popularan i stručni interes u posljednje vrijeme kao što je učestalost života u svemiru“, rekao je suautor direktor KIPAC-a, Roger Blandford.

„Prekrasno je što se ovom pitanju možemo posvetiti na kvantitativan način traženjem više tih planeta i asteroida koji lutaju međuzvjezdanim prostorom te nakon toga špekulirati o bubama autostoperima.“

Nomadski planeti možda nisu ograničeni Mliječnom stazom. Uz dovoljan potisak, mogli bi biti poslani iz galaksije u cijelosti.

„Susret sa zvjezdanom ili crnom rupom unutar galaksije može, u principu, planetu pružiti brzinu koja je dovoljna za izbacivanje iz galaksije. Ako pogledate galaksije u cjelini, njihovi međusobni sudari dovode do izbacivanja velike količine materijala u međugalaktički prostor“, rekao je Roger Blandford, direktor Kavli instituta za astrofiziku i kozmologiju.