Djevojčica izbačena iz vrtića zbog “terorističke” igre plastičnim pištoljem za pravljenje balončića

By nmis on 23. siječnja 2013.

Autor: urednici MW-a
Matrix World

Nakon zadnjeg tragičnog događaja u Connecticutu gdje je stradalo 20-tero djece i 6-tero odraslih, Amerika se suočila s valom ubojstava po školama. Normalno je da je nakon tako teške tragedije javnost u panici i pojačan je oprez no čini se da su stvari ipak malo izmakle kontroli.

Naime, zadnji slučaj maltretiranja djevojčice iz Mount Carmela, Pennsylvania, dokazuje da je panika dostigla razmjere histerije. Malena petogodišnja djevojčica je u igri svojim prijateljima iz vrtića rekla da će ih ubiti, a potom i sebe s rozim Hello Kitty pištoljićem koji ispušta balone od sapunice.

“Zastrašujući” događaj se zbio 10.01.2013. dok su djeca stajala u redu za ulazak u vrtićki autobus.

Predstavnici škole su taj čin okarakterizirali kao terorističku prijetnju zbog čega je izbačena iz vrtića na 10 dana, a kasnije su to okarakterizirali kao prijetnju koja može nauditi drugima te je izgon smanjen na 2 dana. Odvjetnik obitelji je izjavio da su dijete maltetirali puna tri sata, ispitujući je od 10:30, a majka je obaviještena tek u 13:30. Ravnatelj vrtića je odbio komentirati slučaj pravdajući se da ne smije otkrivati detalje povjerljive disciplinske metode.

Sporni pištolj koji pravi balone od sapunice

Obiteljski odvjetnik Ficker je izjavio da ne umanjuje probleme i izazove s kojima se školske i predškolske ustanove moraju suočiti od masakra koji se zbio 14.12.2012. u Sandy Hooku, no ovo je slučaj koji je jasni pokazatelj histerije. Također dodaje da je djevojčici nanesena trajna šteta jer je ovaj događaj trajno zabilježen u njenim školskim dokumentima. Djevojčica je trajno označena kao problematična osoba. A nije ni imala pištolj. Imala je dječju plastičnu igračku koja pravi balončiće.

Odvjetnik će nastojati da se sve riješi bez tužbe protiv ustanove, odnosno nastojat će da se ovaj zapis izbriše iz djevojčicinih dokumenta.

Majka djevojčice je izjavila da je dijete bilo jako uznemireno jer su joj odrasli na saslušanju u vrtiću rekli da će ići u zatvor zbog ovog. Djevojčica je također podvrgnuta nezavisnom psihološkom ispitivanju prije nego li joj je dozvoljeno da se vrati u vrtić. Nitko ni ne razmišlja kako se to dijete sad osjeća.

Razumljivo je da je dijete, koje ima samo 5 godina, zbunjeno i prestrašeno te ne može uopće shvatiti što se dogodilo niti zašto. Ona se samo igrala riječima odraslih koje je slušala svakih 5 minuta dok su odrasli preslušavali novosti na TV-u ili dok su razgovarali međusobno. Moguće je i da je pri tome doživjela duboki strah od nepoznate uznemirujuće situacije jer je osjetila da se nešto ružno zbilo na što ona ne može utjecati a poznato je da djeca svoje konflikte i strahove izražavaju kroz igru. Televizija utječe na djecu čak i dok ona sama ne prate program već se igraju, a u pozadini je upaljen televizijski program. Studije dokazuju koliko je taj pozadinski šum televizije štetan za dječji razvoj, o čemu smo pisali ovdje.

Ovo nije usamljeni slučaj, ovaj mjesec su dvojica šestogodišnjih dječaka iz Marylanda udaljeni s nastave zbog igre u kojoj su rukom napravili znak pištolja i ispuštali zvukove pucnjave imitirajući taj zvuk (bum, bum) dok su se igrali policajca i lopova. Otac jednog od dječaka kaže da je školsko osoblje propustilo vrijednu priliku za edukaciju te da su trebali tu igru iskoristiti za poduku o primjerenom ponašanju u igri.

Zbog iste igre rukom su s nastave suspendirani i dječak iz Oklahome, te jedan dječak iz Pennsylvanije.

Osim plastičnih pištolja na sapunicu terorističku prijetnju predstavlja i gesta rukom koja simbolizira pištolj.

Inače, u zadnje vrijeme je pojačan pritisak na roditelje da se “bave” svojom djecom, kao i zaštita dječjih prava, koji je otišao u krajnost što je vidljivo u slučajevima gdje je majka prijavljena jer su joj se djeca igrala sama u vlastitom dvorištu ispred svoje kuće o čemu smo pisali ovdje. Također je vidljivo u slučaju prijave roditelja zato što je maleno dijete htjelo mokriti u svom dvorištu čime je narušavalo javni red o čemu smo pisali ovdje. Izgleda da će i kontrola prodaje oružja u Americi početi prvo kod djece. U vladavini psihopata – patokraciji se očito kreće s manipulacijama slobode od malih nogu.

Pitamo se čemu onda služe svi plastični pištolji, puške, mitraljezi i slične igračke u prodaji? Zar ti odrasli zaista misle da će problem nasilja ne samo u školama već i u svijetu riješiti tako što će spriječiti dječju igru koja se odvija od pamtivijeka, igru “dobrog” protiv “lošeg” i čega su se igrali svi oni dok su bili mali, dok još nije bilo igrački i dok su grančice glumile pištolje.

Ljudi zaboravljaju da su djeca kao spužve, oni sve upijaju iz okoline, i ono loše kao i dobro, s tim da su današnje generacije okružene pretežno lošim događajima.

Osim roditelja koji su osnova za podučavanje djeteta kako bi bilo sposobno razlikovati dobro i zlo, mediji igraju strašno veliku, čak preveliku ulogu u svemu tome. Oni naglašavaju svaki teroristički događaj kao da jedva čekaju da se nešto tako desi da bi imali o čemu izvještavati. Sve što dijete može danas na televiziji vidjeti je – nasilje, od animiranih filmova do filmova za odrasle. Jednostavno, ne naglašavaju se dobra djela koja se ipak događaju u ovom suludom svijetu već se ističu samo ona loša, nasilna zbivanja. Roditelji su prvi dužni zaštiti djecu od takvih vijesti jer ih djeca u tako maloj dobi nisu u stanju shvatiti. Trebaju im pružiti priliku da razvijaju maštu kreirajući nešto lijepo, da izražavaju svoju osobnost tako što će poticati dobre osobine, a loša ponašanja koja su često kopirana mogu iskoristiti da ukažu na posljedice koje takva djela stvaraju.

Predložili bi vam da pročitate istraživanja koja su iznesena u članku “Sprječavaju li roditelji razvoj djece” gdje je objašnjeno kako društvo sve više poprima patokratske odlike jer se zahvaljujući anomalijama u društvu roditelji oblikuju pogrešnim informacijama koje im serviraju mediji.

Mi smo svi imali igru u djetinjstvu, nisu nam nedostajali ni kompjuteri, ni televizija ni mobiteli. Danas, preopterećeni svakodnevnim velikim brigama i utrkom za novcem, utjehu tražimo u lažnim vrijednostima koje nam pruža moderna tehnologija i zaboravili smo na ono najosnovnije – na međusobnu komunikaciju, glavnu kariku koja nam nedostaje ne samo u svijetu odraslih, već je posebno očit njen nedostatak u relaciji između djeteta i roditelja.