Šišmiši možda drže ključ dugovječnosti i otpornosti na bolesti

By barb051 on 21. siječnja 2013.

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Šišmiši su nevjerojatna stvorenja. Na ovom se planetu nalaze barem 65 milijuna godina tijekom kojih su postali jedni od najraširenijih i najbrojnijih sisavaca.

Paket šišmiša, skupina istraživača iz Australskog laboratorija za zdravlje životinja (AAHL) u Geelongu, je provela široku paletu istraživanja šišmiša i virusa koje prenose te njihovih potencijalnih učinaka na ljudsku populaciju kao dio zaštite Australije od egzotičnih štetočina i bolesti.

Njihov rad, objavljen u časopisu Znanost, pruža uvid u evoluciju leta šišmiša, otpornosti na viruse te relativno dug životni vijek.

Paket šišmiša je u suradnji s Genom institutom iz Pekinga sekvencionirao genome dvije vrste šišmiša – leteće crne lisice, australijskog velikog šišmiša i davidovih myotisa, kineskog malenog šišmiša.

Jednom kada su genomi sekvencionirani, uspoređeni su s genomima ostalih sisavaca, uključujući ljude, kako bi se otkrile međusobne sličnosti i razlike. Chris Cowled, postdoktorantski suradnik s AAHL kaže da bi istraživanje s vremenom moglo dovesti do razvitka strategija liječenja pa čak i sprječavanja bolesti u ljudi.

„Dublje shvaćanje ovih evolucijskih prilagodbi kod šišmiša može dovesti do boljeg liječenja ljudskih bolesti, a možda nam i omogući predviđanje ili možda čak i sprječavanje izbijanja šišmišjih virusa u nastajanju“, rekao je dr. Cowled.

„Šišmiši su prirodni rezervoar nekoliko smrtonosnih virusa kao što su ebola i SARS, ali oni često ne podliježu obolijevanju od tih virusa. Oni su također jedini sisavci koji mogu letjeti, a životni im je vijek, u odnosu na životinje slične veličine, dugačak.“

Leteća crna lisica

„Pronašli smo genetske promjene koje se nalaze na sjecištu koje obrađuje oštećenja na DNK i pokreću antivirusni imunološki odgovor“, kaže Cowled. „Vjerujemo da je letenje bilo inicijalni okidač koji je doveo do poboljšanja sustava.“

Letenje je energetski intenzivna aktivnost koja također stvara otrovne nusproizvode, a šišmiši su razvili nove gene kako bi se nosili s otrovima. Neki od tih gena, uključujući P53, su upleteni u razvoj raka ili otkrivanje i popravak oštećene DNK.

„Intrigantno je da neki od tih gena igraju sekundarnu ulogu u imunološkom sustavu,“ rekao je dr. Cowled. „Smatramo da je evolucija letenja dovela do svojevrsnog učinka prelijevanja utječući tako ne samo na imunološki sustav nego i na stvari kao što su starenje i rak.“

„Ono čemu smo se nadali jest to da šišmiši mogu nešto učiniti bolje od ljudi i da možda možemo nastojati to reproducirati,“ kaže dr. Cowled. Ako možemo manipulirati imunološkim odgovorom da bude više poput šišmiševog, možda ćemo imati više šanse da preživimo bolesti na koje su oni imuni, dodao je.

Edward Holmes, stručnjak za zarazne bolesti sa Sveučilišta Sydney u Australiji ovo opisuje kao „revolucionarnu studiju“ koja otkriva dio razloga zbog kojeg se imunološki sustav šišmiša razlikuje od onog ostalih sisavaca.