Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
U nedavno objavljenom interdisciplinarnom istraživanju otkriveno je kako je društvo stvorilo generaciju roditelja koji retardiraju razvoj svoje djece na različite načine. U zaključku studije stoji kako se moždano zdravlje djece i njihov emocionalni razvoj snažno potiskuju zahvaljujući društvenim praksama i kulturalnim uvjerenjima modernog života.
Utjecaj društva na roditelje
Sociologija smatra kako je zdrava i sretna obitelj stup svakog normalnog društva, no mi smo svjedoci kako društvo sve više poprima patokratske odlike. Zahvaljujući anomalijama u društvu, roditelji se oblikuju pogrešnim informacijama, koje oni pak smatraju istinitima samo zato jer se one ponavljaju po medijima. Zahvaljujući dezinformacijama i pritisku društva, roditelji svoja pogrešna uvjerenja efektno prenose na djecu. Sigurni smo da su se takve stvari događale i u prošlosti no u modernom stalno promjenjivom virtualnom svijetu bogatom agresivnim kampanjama informiranja, reklamiranja i poruka svakakvih oblika, vrlo je lako izgubiti pojam o tome što je istina, a što ne.
Moderan odgoj ili prepuštanje stihiji?
Na simpoziju Sveučilišta Notre Dame istraživači iz različitih polja znanosti su se fokusirali na iznimno osjetljivu temu koja se bavi utjecajem roditelja na umni i tjelesni razvoj djece. Iako se većina roditelja smatraju dobrim roditeljima, koji će za svoju djecu uraditi sve što mogu kako bi im omogućili što bolje odrastanje i odgoj, svjedoci smo stanovitih negativnih trendova u društvu koji, na žalost, imaju velike veze upravo s roditeljskim utjecajem na podmladak.
Darcia Navarez profesorica psihologije na Sveučilištu Notre Dame, koja se specijalizirala za istraživanja o moralnom razvoju djece je u izjavi za Examiner kazala sljedeće:
„Predispozicije za život američke mladeži su se pogoršale, naročito ako se današnja situacija usporedi s onom od prije 50 godina. Najveći utjecaj donosi praksa pogrešnog savjetovanja roditelja zadojena uvjerenjima koja su se uvriježila u današnjem društvu. Jedan od primjera je korištenje dojenačke formule za prehranu, izolacija malih beba u vlastite sobe i uvjerenje kako će „tetošenje i brižnost“ razmaziti djecu.“
Dr. Eileen Montgomery neuropatički liječnik i pedijatar je za web stranicu Prevent Disease rekla slijedeće:
„Današnja generacija roditelja vjeruje kako su cjepiva, sa svim svojim toksičnim sastojcima i konzervansima, puno bolja od majčinog mlijeka.“
Znate li zašto je dojenje važno?
Matrix World je u brojnim tekstovima pokazao štetnost cjepiva i njihov porazan učinak na umni i tjelesni razvoj djece. U potpunosti se slažemo sa izjavom dr. Montgomery jer je profit od prodaje cjepiva i dojenačkih formula u potpunosti zasjenio hranjenje beba majčinim mlijekom i osnaživanja imunološkog sustava djece na način kako je to priroda odredila kroz kanabinoide i druge važne spojeve u mlijeku majke.
Navarez je na simpoziju dodala slijedeće:
„Djeca koja se doje su u stalnom kontaktu s majkom. Ona u poptunosti drugačije reagiraju na okružje od onih koji se hrane umjetnom hranom. Jedan od znakovitih čimbenika je njihov prohtjev za plakanjem. Stalan brižan fizički kontakt roditelja s djecom ima pozitivan utjecaj na razvoj dječjeg mozga, što se kasnije reflektira na oblik osobnosti, fizičko zdravlje i moralni razvoj.“
Navarez je potvrdila otkrića iz znanstvene studije koju je objavio prof. Allan Schore sa Sveučilišta Kalifornije u Los Angelesu, u kojoj je pokazano kako nemar i zapostavljanje djece uzrokuju ogromne razlike u fizičkom razvoju dječjeg mozga.
Utjecaj roditelja na djecu
U studiji objavljenoj u The Telegraphu koja je na jezoviti način pokazala kako rastu djeca u modernim super zaposlenim obiteljima koja najmanje vremena imaju za svoje vlastite potomke su otkriveni brojni kemijski procesi koji onemogućavaju normalan razvoj dječjeg mozga i stvaranje novih moždanih stanica i međusobnih veza između različitih moždanih centara beba i djece koja nemaju dovoljno kontakta s majkom, ili s roditeljima koja s njima komuniciraju na izrazito „tehnički“ i hladan način.
Stravična razlika u razvoju mozga zapostavljenog trogodišnjaka (desno) i normalnog trogodišnjaka (lijevo). Fotografija vlasništvo Bruce D. Perry, MD., Ph.D., Child Trauma Academy.
U prve dvije godine mozak djeteta se razvija na način koji će kasnije odrediti osobine i kognicijske procese djeteta. Što je veće zapostavljanje djeteta to će nastati veće fizičke i psihičke anomalije u mozgu i umu djeteta. U slučaju ozbiljnog zanemarivanja, 80% moždanih stanica i poveznica se neće formirati do treće godine. U nastavku djetinjstva mozak će se nastaviti razvijati s deficitom dok će se poveznice između moždanih centara formirati na neprirodan i nefunkcionalan način.
U nastavku istraživanja je otkriveno kako tri četvrtine mladih delikvenata ima upravo takve moždane uzorke. Ljudi koji su bili zanemarivani u najranijoj mladosti će biti skloni depresijama, nasilništvu, neće se moći povezivati s vršnjacima niti će moći ostvariti pravilan kontakt sa svojim potomcima.
U najnovijoj kampanji roditelje se uvjerava kako je spavanje sa bebama jednako opasno kao i spavanje pored oštrih noževa.
Na žalost, svjedoci smo kako roditelji dobivaju sve više pogrešnih informacija o odgajanju svoje djece. U nedavnoj kampanji koju je objavio Milwaukee Journal Sentinel je preporučeno majkama i očevima da ne slušaju svoje instinkte te da ne „oblijeću“ oko svoje djece, već da se od malena postave čvrsto prema djeci te da ne dozvoljavaju nikakve gluposti kao što su maženje i zajedničko spavanje ako to djeca požele. Ta bezobzirna kampanja je u javnosti našla glasan odjek, a kampanja je šokantnim plakatom opravdala „nespavanje s bebama“ – zaštitom same djece.
Montgomery je na to izjavila sljedeće:
„Vlasti rutinski nameću svoj vlastiti utjecaj i „veliku pamet“ nad roditeljima čiji se prirodni roditeljski instinkti na takav način deformiraju. Potpuno je zapanjujuće kako se fundamentalno odbijamo od prirodnog roditeljstva i vještina zahvaljujući utjecaju društvenih službi.“
Na istom simpoziju se naglasilo kako je pravovremen i brižan odgovor roditelja na potrebe djeteta osnova za pravilan razvoj djece u bilo kojoj dobi. Roditeljska brižnost i empatija najbolje utječu na kontrolu negativnih impulsa djece, pravilan odaziv na stres, ali također stvaraju bazu za stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo, na primjer; oblikovanje komunikacije, pravilno igranje, odnos prema drugima i prirodi. No roditelji će pravilnim fizičkim kontaktom i komunikacijom djeci najbolje pomoći u razvijanju empatije, kontroli agresije, povećanju kreativnosti, inteligencije i povećanju otpornosti na negativne utjecaje iz okoline kako fizičke tako psihičke.
Shvaćaju li roditelji koliko je njihov utjecaj na djecu važan?
U nedavnom istraživanju Sveučilišta Aberdeen je otkriveno kako majka i nerođene bebe sinkroniziraju rad srca kada majka pravilno diše (dijafragmom). S obzirom da većina ljudi, pa tako i žena nepravilno diše, koristeći isključivo mišiće ramena i vrata, te djelomično mišiće rebara, sinkronizacija se uglavnom događa za vrijeme sna. U slučaju da se sinkronizacija ne događa ni kada majka pravilno diše, tada sve ukazuje na moguće medicinske probleme i poremećaje kod nerođene bebe. Voditelj istraživanja dr. Marco Thiel je objavio slijedeće za web stranicu Prevent Desease:
„Majke često govore kako osjećaju vezu sa svojom nerođenom djecom. Mi smo pokazali kako se ta veza zapravo može fizički dokazati i kako se ona manifestira u sinkronizaciji rada srca. No nakon rođenja se ta veza može nastaviti održavati, naročito ako beba spava s majkom dok ona pravilno i ritmički diše dijafragmom.“
Pravilna razmjena plinova u plućima omogućava zdrav psihički i fizički razvoj djeteta no u isto vrijeme produbljuje vezu između sudionika disajnih vježbi. O tome najbolje svjedoče svi oni koji su imali priliku sudjelovati u grupnim meditacijama i vježbama disanja.
Stoljećima su puritanci zagovarali odvojene krevete za supružnike smatrajući krajnje vulgarnim spavanje bračnih parova u jednom krevetu. Kampanja brzog izbacivanja djece iz roditeljskog kreveta stvara jednaki jaz između roditelja i djece kao i odvojeno spavanje supružnika.
Thiel je otkrio kako parovi koji spavaju u istim krevetima imaju puno manje problema s intimnošću nego li parovi koji spavaju u odvojenim krevetima. On je također otkrio kako parovi zbog zajedničkog spavanja imaju jednake uzorke sna, disanja i cikluse u libidu.
S druge strane, bebe koje spavaju s majkom naročito ako se one prirodno hrane majčinim mlijekom imaju puno brži razvoj i jači imunološki sustav. Thiel je otkrio kako bebe koje spavaju s barem jednim roditeljem rijetko spavaju na stomaku (položaj koji kod sisavaca označava potrebu za zaštitom), no kod malih beba stvaraju različite probleme kao što je rizik od SIDS – Sudden Infant Death Syndrome ili sindrom nenadane smrti kod beba, koji samo u SAD-u godišnje pokosi 2500 beba. Bebe i djeca koja se prerano izbace iz roditeljskog kreveta najčešće razvijaju probleme s noćnim morama, mokrenjem u krevetu i druge uznemirujuće poremećaje.
Osigurava li tradicionalna i konzervativna uloga oca dovoljno podstreka za pravilan razvoj djeteta? Ili je potrebno više nježnosti i fizičkog kontakta?
Interdisciplinarna studija Sveučilišta Notre Dame je također pokazala kako očevi koji spavaju sa svojom malom djecom (barem dio noći) imaju manju razinu testosterona u krvi, što im omogućava da se bolje povežu s potrebama djeteta i da budu brižniji i osjećajniji roditelji. U konzervativnim društvima se često zanemaruje roditeljski odnos i utjecaj očeva na djecu, no djeca koja nemaju fizičkog kontakta s roditeljima ili djeca koja imaju isključivo tehnički doticaj sa svojim očevima razvijaju niz osjećaja, od kojih su najčešći nesigurnost, nervoza, nekontrolirani bijes, ispadi ljutnje i osjećaj odbačenosti.
Voditelj ove studije antropolog Lee Gettler je istraživanje objavio u žurnalu PLos ONE, tvrdeći sljedeće:
„Svi očevi koji se igraju sa svojom djecom i koji s njima spavaju barem neko vrijeme tijekom dana ili noći prolaze kroz nagli pad testosterona što im omogućava brižno ponašanje prema bebama. Očevi su biološki usklađeni s djecom i njihovim potrebama ako se dovoljno druže s najmanjima. U budućim istraživanjima bismo trebali otkriti zašto se testosteron u muškarca smanjuje ako oni spavaju pored malenih beba. Je li ovaj događaj proizašao iz ljudske evolucije? Kako spavanje s djecom uvjetuje mijenjanje moždanih funkcija muškaraca? Testosteron i njegova uloga je dosta kontroverzna. Javnost ovaj hormon uglavnom naziva „mačo“ hormonom, no sve je više dokaza kako ovaj hormon ima brojna ograničavajuća svojstva na muškarce i njihovu roditeljsku ulogu. Do sada se naivno razmišljalo kako hormoni isključivo mijenjaju žensku psihu, no s ovim istraživanjem smo dokazali kako muškarci nisu nimalo imuni na hormonalne utjecaje i oblikovanje moždanih i kognicijskih procesa.“
Zaključak simpozija Sveučilišta Notre Dame je porazan, najviše zbog činjenice kako se od 1970. godine može pratiti trend u kojima roditeljska skrb prema djeci postaje sve više opterećena nedostatkom vremena i užurbanim načinom života. SAD je trenutačno vodeća zemlja razvijenog svijeta u kojoj se svake godine zabilježava najveći broj slučajeva zapostavljanja djece.
Nasilje u obitelji, rastave, agresivne virtualne igre, zapostavljanje djece stvara novu generaciju nepodobnih i neadekvatnih budućih roditelja.
Ova zemlja je prvijenac u još jednom negativnom obiteljskom trendu. To je broj rastava od kojih prednjače rastave zbog obiteljskog nasilja. Takve situacije najbolje doprinose stvaranju nove generacije roditelja koji se neće skrbiti o svojoj djeci ili roditelja koji će se o djeci skrbiti neadekvatno. Navarez je napomenula kako roditelji nisu jedini i isključivi dizajneri dječje psihe i eventualni krivci za retardaciju djeteta. Ona smatra kako veliki utjecaj imaju mediji, vršnjaci, virtualni svijet i naravno učitelji. Navarez je, između ostalog, napomenula i slijedeće:
„Rane anomalije na mozgu se najbolje mogu promatrati na desnoj strani mozga. Ona većinom upravlja sa samokontrolom, kreativnošću i empatijiom – koja se s vremenom može pojačati, no to se događa samo ako se dijete pravilno razvija od samog rođenja. Desna strana mozga raste i jača kroz pozitivan tjelesni kontakt kao što su igranje, maženje, ples i slobodne kreativne aktivnosti. Moja preporuka roditeljima bi bila da se zajedno sa svojom djecom bave kreativnim aktivnostima i da zajedno „rastu“ sa svojom djecom.“
Balkan je oduvijek bio područje na kojemu su se roditeljske uloge promatrale kroz tradicionalnu prizmu i strogo odijeljene uloge. Nadamo se da će ovaj tekst ponukati roditelje da preispitaju svoja stanovišta o roditeljstvu, i to na način da zaista urade sve što je najbolje za njihove potomke.
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:PONERIZACIJA DRUŠTVA, PRIZMA DRUŠTVA, TEHNOLOGIJA I ZNANOST
Matrix World 