REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto malo znamo o istraživanjima vezanim za reinkarnaciju? Dio: 6

By Juba on 3. rujna 2012.

Autor: Ljubica Šaran

„Ne vjerujem u reinkarnaciju, ja znam da ona postoji!“ – Dr. Helen Wambach.

Iako većina znanstvenika u potpunosti ignorira studije i ispitivanja koja se bave reinkarnacijom, Matrix World je pokušao objediniti na jednom mjestu sve znanstvene radove koji se bave istom tematikom.

Nakon objavljivanja prvih pet dijelova serije tekstova pod nazivom „REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto malo znamo o istraživanjima vezanim za reinkarnaciju?“ u našu redakciju su upućeni mnogi upiti sa zamolbom da otkrijemo publikacije koje su objavile znanstvene radove o reinkarnaciji. Evo najvažnijih primjera:

– Istraživanja objavljena u knjigama od strane eksperata u odjelu za istraživanja o reinkarnaciji i iskustvima bliskim smrti na Medicinskom Fakultetu u Virginiji – The Division of Perceptual Studies (DOPS) – Department of Psychiatry & Neurobehevioral Sciences – u Charlottesvileu.

Dr. Ian Stevenson, autor brojnih studija i knjiga o spontanim sjećanjima na reinkarnaciju.

– “Life Before Life: „A Scientific Investigation of Children’s Memories of Previous Lives“ – „Život prije života: Znanstveno istraživanje o sjećanjima djece o prethodnim životima“ – koju je napisao dr. Jim B. Tucker 2005. godine. Knjiga otkriva 40 godina znanstvenih istraživanja o djeci koja su imala sjećanja na prethodne živote. Dr. Tucker koji trenutačno upravlja takvim istraživanjima iznosi zadnje potvrđene slučajeve reinkarnacije u SAD-u i iznosi zadnje potvrđene slučajeve koje je istraživač dr. Ian Stevenson u Aziji. Journal of Scientific Exploration je napravio odličan pregled ove knjige u izdanju objavljenom 2005.

– Dr. Ian Stevenson je 1997. godine dopustio Tomu Shroderu – uredniku Washington Posta da s njim putuje po Indiji, Libanonu i SAD-u kako bi zabilježio Stevensonova istraživanja. Shroder je – uz Stevensonovo dopuštenje – napisao knjigu koja se zasniva na spomenutom putovanju i ispitivanjima. Naziv knjige je „Old Souls: The Scientific Evidence for Past Lives“ – „Stare duše: znanstveni dokaz o prošlim životima,“ ova knjiga je objavljena 1999.

– Knjiga „Parapsychology: Research of Exceptional Experiences“ – „Parapsihologija: istraživanja o iznimnim iskustvima“, koju je napisao prof. dr. Ian Stevenson, obuhvatila je trenutni pregled na svim poljima parapsihologije (Stevenson se zalagao protiv ovog naziva jer su znanstvenici posprdno dali ovakvo ime svim psihološkim istraživanjima koja se bave rubnim dijelovima znanosti – Ian Stevenson je rekao da sve u domeni parapsihologije biva odbačeno od mainstream znanosti jer nose predznak kvazi – znanosti). U toj knjizi se nalaze izvodi iz brojnih studija vodećih znanstvenika iz SAD-a i Velike Britanije koji se nisu pokolebali zbog ucjena, zastrašivanja, ignoriranja i cenzure istraživanja, uključujući i temu reinkarnacije, iskustva bliska smrti i postojanje duše, točnije njezino „preživljavanje“ smrti itd. Ian Stevenson je bio svjestan da će ova knjiga biti dočekana „na nož“ od mainstream znanstvenika pa je samu knjigu počeo s objašnjenjem metodologije istraživanja u spomenutim studijama, posebno u domenama telepatije, predviđanja, psiho-kineze, spontanog ozdravljenja, ozdravljenja uz pomoć dodira, ozdravljenja na daljinu, prikaza, izvantjelesnih iskustava i naravno reinkarnacije.

European Cases oft he Reincarnation Type

– Knjigu „European Cases of the Reincarnation Type“ – „Europski slučajevi reinkarnacije“ je napisao dr. Ian Stevenson 2003. godine, u njoj se detaljno istražuje i opisuje osam slučajeva reinkarnacije na području Europe koji su se dogodili u prvoj polovici XX. vijeka te 32 slučaja potvrđene reinkarnacije na istom području koji su se dogodili u drugoj polovici prošlog vijeka. Knjiga također sadrži dio u kojima se nalaze primjeri reinkarnacije i vjerovanja u reinkarnaciju iz drugih područja i kultura.

– Knjigu „Children Who Remeber Previous Lives: A Question of Reincarnation“ – „Djeca koja se sjećaju reinkarnacije: pitanje o reinkarnaciji“ je napisao dr. Ian Stevenson i izdana je 2001. godine, a u njoj se iznose osnovni podaci o reinkarnaciji na način razumljiv svima. U knjizi se nalaze zaključci znanstvenih studija iz razdoblja od preko 40 godina rada. Također Stevenson u ovoj knjizi pridaje značaj neobičnim urođenim biljezima i fizičkim odlikama koji imaju veze s prethodnim reinkarnacijama. Stevenson je u istu ubacio i kritike skeptika i drugih znanstvenika te je dodatnim studijama pobio sve njihove navode.

– Knjiga „Reincarnation and Biology: Contribution to the Etiology of Birthmarths and Birth Defects“ – „Reinkarnacija i biologija: doprinos etiologiji urođenih biljega i urođenih defekata“ koju je napisao dr. Ian Stevenson je na tržište izašla 1997. godine. U njoj se na 2080 stranica detaljno opisuju potvrđeni slučajevi reinkarnacije nakon nasilnih smrti u kojima su ljudi imali jasne fizičke i biološke markere koji se direktno povezuju s načinom smrti iz prethodnih života u 230 slučajeva, na kojima su osim Stevensona radili brojni znanstvenici diljem svijeta. Ova knjiga je u mainstream znanosti podigla dosta prašine jer su dokazi o reinkarnaciji materijalne prirode poduprti brojnim medicinskim, policijskim, forenzičkim, povijesnim i drugim zapisima pa je i najvećim skepticima bilo teško naći propust.

Knjigu “Where Reincarnation and Biology Intersect“ je vrijedno pročitati.

– Knjigu „Where Reincarnation and Biology Intersect“ – „Poveznice između reinkarnacije i biologije“ je napisao dr. Ian Stevenson, publicirana je 1997. godine i sadrži siže gornje knjige te je također napisana na način shvatljiv laicima.

– Jedna od najinteresantnijih knjiga prof. dr. Iana Stevensona je „Children of Myanmar Who Behave like Japanese Soldiers: A Possible Third Element in Personality“ ili „Djeca Mijanmara koja se ponašaju kao japanski vojnici: mogući treći element osobnosti.“ Čak 750 djece iz Mijanmara, nekadašnje Burme, tvrde da se sjećaju prethodnih života, a njih 24 se ponaša i govori kao da su japanski vojnici iz Drugog svjetskog rata. Ova knjiga je izdana 2005. godine i Stevenson ju je napisao u suradnji s dr. Jurgenom Keilom iz Njemačke. Nitko od spomenute djece nije želio odati specifične podatke vezane za njihove misije iz Drugog svjetskog rata. Naročito nisu željeli iznositi podatke bijelcima kao što su Stevenson i Keil. Interesantan je podatak da je njihovo ponašanje iznimno čudnovato: slabo podnose vrućinu i sparinu iako su se rodili u Mijanmaru, imaju ogroman prag trpljenja boli, mrze začinjenu hranu koja se sprema u Mijanmaru, ne vole svoju zemlju i imaju ogroman otpor prema sunarodnjacima, smatraju da su bolji od ljudi oko sebe, sve gledaju s visoka iako su rođeni (gotovo svi) u iznimno siromašnim težačkim obiteljima i privlači ih sve što je tradicionalno japansko, naročito iz vremena prije Drugog svjetskog rata.

– Dr. Helen Wambach je što se tiče ispitivanja o reinkarnaciji provela najbrojnije studije jer su njezina istraživanja obuhvatila preko 10000 ljudi tijekom 40 godina rada. Iako rad ove znanstvenice nema veze s DOPS-om, smatramo da je njezina knjiga „Life Before Life“ – „Život prije života“ (izdana 1978.) jedno od najvrjednijih djela koja se ozbiljno bave reinkarnacijom i hipno-regresijom.

– Još jedna knjiga autorice dr. Helen Wambach koju obavezno moramo spomenuti je „Reliving Past Lives“ – „Doživljavanje prošlih života“, a u kojoj je donijela iscrpnu metodologiju ispitivanja reinkarnacije uz pomoć hipnoze i naknadne verifikacije informacija koje su uključivale od pregleda knjige umrlih i rođenih, crkvenih knjiga krštenih pa sve do specijaliziranih povijesnih ispitivanja u kojima su brojni znanstvenici ispitivali podatke koje su im sudionici hipno-regresija davali o periodima u kojima su navodno živjeli. Wambachova je u svoju knjigu unijela i podatke iz katastarskih knjiga, vojnih dokumenata, čak i različitih škola i zanatskih radionica koje su minuciozno potvrđivale informacije koje su dali sudionici eksperimenta.

– U knjizi „Mass Dreams of the Future“ – Masovni snovi budućnosti“ Wambachova se dotakla progresije koja se uz pomoć hipnoze bavi budućnošću i iznijela podatak koji je u potpunosti razljutio mainstream znanstvenike. Naime 1088 sudionika u eksperimentu tvrdilo je kako osjećaj za linearno vrijeme koji mi percipiramo nema nikakve veze s objektivnom istinom, točnije ovi ispitanici su tvrdili kako se reinkarnacijski ciklusi ne odvijaju linearno jer se neki od prethodnih života događaju u budućnosti. Svi sudionici (osim njih 11) su otkrili Wambachovoj kako mi imamo određene mogućnosti birati različite reinkarancije koje su najbliže našem stupnju razvoja to jest iz kojih možemo najviše naučiti. Na ovaj način se u potpunosti dublje otvorilo pitanje karme i točnije preciziralo da ona zapravo znači mijenjanje uloga kroz reinkarnacije kako bismo dobili što više mogućnosti za svladavanje „životnih škola“. U svim studijama koje je Wambachova godinama izdavala postoji jedna nevjerojatna poveznica, a to je spomen okružja u kojem se nalaze ljudi između reinkarnacija. Neki moderni metafizičari koji zagovaraju Gurdjieffovu školu i rad Ouspenskog Samsaru – postojanje u energetskom obliku između reinkarnacija – nazivaju peti denzitet ili peta gustoća – konteplativna pasivna razina u kojemu sagledavamo koliko smo naučili iz prošlih života i koje „lekcije“ još nismo savladali. Jasno vam je koliko je ovo podiglo prašine kako među pripadnicima ateističkih vjerovanja tako među pripadnicima zapadnjačkih religija koje s prijezirom gledaju na reinkarnaciju.

– Australac Peter Ramster je napisao knjigu „In Search of Lives Past“ – „U potrazi za prošlim životima“ koja je ugledala svjetlo dana 1990. godine. Osim detaljnih ispitivanja nekoliko Australki koje su tvrdile kako su prethodne živote živjele u dalekim zemljama koje su opsivale do minucioznih detalja, Ramster u drugom izdanju knjige otkriva podatke koji su izašli u javnost na Devetoj australskoj nacionalnoj konvenciji za hipno-terapeute koja je za razliku od mnogih drugih internacionalnih konvencija o hipno-terapiji otvoreno i s pozornošću objavljivala sve znanstvene radove vezane za hipno-regresiju.

– Znanstvenik i odvjetnik Victor J. Zammit napisao je knjigu „A Lawyer Presents the Case for the Afterlife: Irrefutable Objective Evidence“ – „Odvjetnik predstavlja slučajeve života nakon smrti: nepobitni objektivni dokazi“. To je knjiga koju vam od srca preporučamo jer je Zammit naočigled učinio nešto što se nitko prije njega nije usudio; kao veliki skeptik prema reinkarnaciji on je ovoj tematici prišao iz kuta skeptičnog znanstvenika i odvjetnika koji želi pobiti navodne tlapnje o reinkarnaciji, no nakon što je objedinio gotovo sve znanstvene radove o istome, slučaj je zatvorio s neupitnom potvrdom o postojanju reinkarnacije.

Dodatna ispitivanja

Jedan od najinteresantnijih nizova studija, koje se bave reinkarnacijom su napravili dr. Antonia Mills, dr. Erlendur Haraldsson i H. H. Jurgen Keil. Oni su po Stevensonovoj multi-znanstvenoj metodologiji ispitivali 60 slučajeva reinkarnacije u Mijanmaru, Tajlandu i Turskoj (Keil), 25 slučajeva reinkarnacije u Šri Lanki (Haraldsson) i 38 slučajeva reinkarnacije u Indiji koje je ispitivala Antonia Mills. Autori su u zaključku studije pod nazivom „Replication Studies of Cases of Reincarnation by Three Independant Investigators“ napisali kako u nekim slučajevima ispitanici nemaju mogućnosti znati podrobne i točne podatke o ljudima koje su identificirali kao SEBE iz prošlih života, no zahtijevaju od znanstvene zajednice dodatna buduća znanstvena istraživanja na ovu temu. Sva tri znanstvenika se slažu kako bi dodatna izučavanja na većem uzorku omogućila bolje razumijevanje dinamike dječjeg razvoja.

Dr. Satwant Pasricha, voditeljica odjela kliničke psihologije u Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje i neuroznanost u Bangaloreu – NIMHANS, je jedno vrijeme radila na Sveučilištu u Virginiji na Medicinskom fakultetu, no javnost je najviše zaintrigirala studijama o reinkarnaciji koje je napravila na 500 subjekata, uglavnom djece, počevši od 1973. do 2008. godine. Iako je dr. Pasricha studije radila u suradnji s brojnim znanstvenicima, skeptici smatraju kako ona ne može biti objektivna jer dolazi iz zemlje gdje većina stanovništva smatra kako reinkarnacija postoji. Dr. Pasricha je u brojnim radovima ukazala na sličnosti i različitosti slučajeva reinkarnacije u Indiji i u drugim dijelovima svijeta te je surađivala i sa Stevensonom 1973. godine.

Neki od njezinih radova su:

„Claims of Reincarnation in South India: A Systematic Survey“ – „Tvrdnje o reinkarnaciji u Južnoj Indiji: sistematsko ispitivanje“ znanstveni je rad izašao u Journal of Scientific Exploration 1995. godine.

Knjiga „Claims of Reincarnation: An Empirical Study of Cases in India,“ – „Slučajevi reinkarnacije: empirijska studija slučajeva u Indiji“ izašla je 2008. godine. U njoj dr. Pasricha detaljno ispituje slučajeve u kojima se djeca sjećaju prošlih života. Naročito je obratila pažnju na spontana sjećanja koja obično nestaju do 6-7 godine. Ova knjiga je dobila relativno dobre kritike u mainstream znanosti jer se podaci o navodnim prošlim životima događaju spontanim sjećanjem, a ne hipno-regresijom.

Vjerojatno se pitate kako je uopće moguće zaključiti da netko ima spontana sjećanja iz prošlih života. Kao prvo mora se isključiti pojava kriptomnezije ili amnezije kao izvor informacija, točnije da se informacije pojavljuju ponekada, dok u većini vremena subjekt ne može razlučiti te iste informacije.

Antonia Mills postavlja tri ključna kriterija koja pomažu kao smjernice u evaluiranju slučajeva kako bi ih odijelili od namjernih i nenamjernih smicalica, kulturoloških i vjerskih pretpostavki i željnog razmišljanja:

Izjave koje je dijete dalo ne smiju biti zasnovane na znanju koje je dobiveno iz vanjskih izvora i koje je naučeno i kojim je upravljano od strane drugih osoba. U to se uključuju imena mjesta i ljudi, različiti datumi, životopisi, stajališta, vjerske i kulturološke spoznaje, karakteristike osobnosti umrlih ljudi, uključujući i prepoznavanja ljudi iz njihova okružja, objekata i mjesta.

Dijete mora imati interese i vještine koje se ne smiju biti naučene i očekivane u sadašnjem životu, na primjer poznavanje stranih ili arhaičnih jezika koji su nepoznati u obitelji i društvu u kojemu živi ili znanje sviranja prastarih muzičkih instrumenata te karakteristično prisustvo abnormalnih filija i fobija.

Karakteristični urođeni biljezi i urođeni defekti koji odgovaraju ranama ili biljezima kod prethodne reinkarnacije, za što je potreban detaljni pregled medicinskih, forenzičkih, policijskih i drugih zapisa, detaljna ispitivanja spisa s autopsija, te ako su rodbina i prijatelji umrlih još uvijek živi potrebno je detaljno ispitivanje kako bi se utvrdile čak i najintimnije činjenice o umrloj osobi i kako bi se isključila prijevara.

Urednici Matrix Worlda se povode za motom: „Želim znati, a ne vjerovati“, a na vama je da sami istražujete i da kritičkog i otvorenog uma dođete do saznanja je li reinkarnacija šarena laž ili činjenično stanje koje je na bezobrazan način postalo tabu tema u znanosti.

Kako god glasio vaš zaključak mi smatramo da tabu tema ne bi trebalo biti, naročito ne među akademskim građanima. Također smatramo da bi ovakvih istraživanja trebalo biti puno više, ne zato što smo mi pristalice reinkarnacije već zato što bi se otvorenim istraživanjem konačno došlo do pravovaljanog zaključka koji bio jednom za svagda u potpunosti odbacio ili u potpunosti prihvatio reinkarnaciju kao takvu.

Kako danas stvari stoje u vezi reinkarnacije, ona je uvelike u dijelu „vjerovanja“ i „nevjerovanja,“ a ne istraživanja i znanja, na sve načine se s temom reinkarnacije pokušava (kao i sa mnogim drugim stvarima) održati status quo.

Kome odgovara status quo je potpuno drugo pitanje na kojeg pokušavamo odgovoriti u dijelu naše stranice koja se bavi patokracijom.

Ostale dijelove možete pročitati ovdje.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.