REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto malo znamo o istraživanjima vezanim uz reinkarnaciju? Dio: 5

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Ako se ljude pita o reinkarnaciji, neki će reći da u nju vjeruju, a neki će reći da u nju ne vjeruju. Ista stvar se događa i sa većinom „mainstream“ znanstvenika, oni se prema tome pitanju odnose kao prema temi koja pada u domene „vjerovanja,“ po tom jako čudnom rezonu, reinkarnaciji nije mjesto u znanstvenim istraživanjima. Na našu veliku sreću određeni akademski građani i znanstvenici su shvatili da je pitanje reinkarnacije i svega što se s nama događa poslije smrti, legalno znanstveno pitanje koje zaslužuje istraživanja.

Victor Zammit, odvjetnik i kvantni fizičar koji je napravio jedno od najopsežnijih istraživanja vezanih za reinkarnaciju.

Jedan od takvih ljudi je Vicotor Zammit, odvjetnik i kvantni fizičar, koji se kroz svoju odvjetničku praksu sretao sa slučajevima koji se nikako drugačije nisu mogli objasniti, osim reinkarnacijom, no on u nju nije „vjerovao“.

Nakon toga on je počeo skupljati informacije iz domene istraživanja o reinkarnaciji i odlučio je uraditi nešto što nalikuje odvjetniku, zamislio je da problemu prići iz ugla odvjetničke prakse. Odlučio je istražiti slučaj reinkarnacije kao na sudu, dokazima dokazati ili pobiti neno postojanje, riješiti kontroverze. Isprva je mislio da će dokazati kako je sve to čista New Age glupost. Dvadeset godina nakon početka rada, on je skupio mnoge dokaze o postojanju reinkarnacije.

Victor Zammit je za sebe rekao da je skeptik otvorenog uma, na svojim prijašnjim uvjerenjima o nepostojanju reinkarnacije je shvatio da se svi ljudi koji su nalik njemu ponašaju onako kako je jednom napisao Sir William Osler:

Što je veće neznanje, veći je dogmatizam.“

Na svojoj web stranici Zammit je napisao:

Moderni dokazi reinkarnacije dolaze iz nekoliko izvora: regresija prošlih života, spontanih sjećanja na prošle živote, iz slučajeva vezanih za Edgara Caycea, nedavnih prijevoda određenih tekstova na Sanskritu. No ipak najvažnije je obratiti pažnju na znanstvene regresije, jer su one napravljene na način koji ispunjava zakone o eksperimentiranju u znanosti s čvrstim dokazima (Bez obzira što ih većina znanstvenika ignorira).

Knjiga Victora Zammita: “A Lawyer Presents the Case for the Afterlife” je prepuna činjenica i znanstvenih potvrda o reinkarnaciji.

Koliko je Zammit u pravu kada je citirao Oslera, pokazuje i jedan dio iz teksta o kreativnom razmišljanju koje jako lijepo objašnjava zašto mainstream znanost ne može prihvatiti brojne dokaze o reinkarnaciji:

Pravilo broj 7: Očekujmo da će stručnjaci biti negativno nastrojeni. Kako se netko više specijalizira i postaje veći stručnjak, tako se njegov mentalni sklop sve više zatvara i on se sve više fiksira na potvrđivanje onoga za što vjeruje da je apsolutno. Kao posljedica toga, kada se suoči s novim i drukčijim idejama, fokus takve osobe će biti na usklađenosti s vladajućim pravilima i standardima. Jesu li takve ideje sukladne s onim što znam da je točno? Ako to nije tako, stručnjaci će utrošiti svo svoje vrijeme na dokazivanje i objašnjavanje zašto to ne može biti tako i zašto to ne može radit.

Oni neće tražiti načine kako bi stvar profunkcionirala jer bi to moglo pokazati da ono što oni smatraju da je apsolutno uopće nije tako.

Zammit je otkrio kako su regresije dovele do nekih vrlo interesantnih stvari:

Regresije su često dovele do izlječenja fizičkih bolesti.

U nekim slučajevima osobe bi počele govoriti stranim jezicima koje ne poznaju u ovom životu.

U nekim slučajevima osobe su se počele sjećati nevjerojatnih detalja iz daleke prošlosti koje poznaju samo vrhunski stručnjaci koji izučavaju taj dio povijesti ili prapovijesti.

Regresije su često toliko emocionalno jake i upečatljive da klinički psihijatri moraju odbaciti primisli o fantaziji.

U nekim slučajevima uzroci smrti u prošlom životu ostavljaju upečatljiv tragove i sadašnjem životu.

Dr. Alexander Cannon, jedan od znanstvenika koji je pokušao demnatirati postojanje reinkarnacije, no umjesto toga potvrdio je njeno postojanje.

Za vrijeme 50. godina XX vijeka Dr. Alexander Cannon je napisao:

Godinama su me teorije o reinkarnacijama izluđivale, bile su čista noćna mora za mene, i ja sam uradio sve što je u mojoj moći da dokažem kako su one lažne isto kao i sama reinkarnacija. No kao su godine prolazile i kao sam ispitivao jednu osobo za drugom, tako su se pobijala moja osobna uvjerenja, koja su ustupila mjesto dokazima. Sada nakon nekoliko tisuća slučajeva koje sam ispitao, moram priznati da reinkarnacija postoji.

Mnogi psihijatri širom svijeta su otkrili kako regresija zaista djeluje. Jedan od takvih primjera je Dr. Gerald Edelstein:

Ovi primjeri regresija prošlih života, iako ih ne mogu objasniti, gotovo uvijek vode do poboljšanja psihološkog i fizičkog zdravlja pacijenta.

Knjiga Dr. Edith Fiore, pod nazivom: “You Have Been Here Before,” prepuna je slučajeva potvrđene reinkarnacije.

Jedna od najpoznatijih kliničkih psihologa u SAD-u Dr. Edith Fiore piše:

Ako je nečija fobija trenutačno eliminirana samom činjenicom da su se pacijenti sjetili prošlih života, to savršeno logično pokazuje da se tako nešto moralo dogoditi.

Doktor Gerald Netherton, koji je odgojen kao fundamentalistički metodista, je iz želje da opovrgne mogućnost reinkarnacije napravio eksperiment na uzorku od 8000 pacijenata. On je na početku bio više nego skeptičan prema reinkarnaciji, no rezultati eksperimenata su ga uvjerili u efektivnost regresije prošlih života. Njegovi pacijenti, od kojih su neki bili svećenici u mnogim crkvama, fizičari i to mahom skeptici, su nakon tretmana počeli dobivati potpuno drugačiju sliku o svojem postojanju i reinkarnaciji. Netherton je mahom odabirao potpune skeptike kako bi isključio manipulaciju u eksperimentima. On je na svoja istraživanja rekao slijedeće:

Mnogi ljudi – ispitanici vjeruju kako je reinkarnacija koju sada proživljavaju uzrokovana prijašnjim iskustvima…. Što bi na to bio logičan odgovor? Da se to u stvari dogodilo!

Doktor Arthur Guirdham, Engleski psihijatar, objašnjava kako je bio  skeptik odmalena, s čime je dobio nadimak „Nevjerni Toma.“ No nakon iskustva od 44. godine u hipnotičkoj regresiji on kaže slijedeće:

Nisam vjerovao u reinkarnaciju niti dokaze. No sada mislim da sam bio mentalno defektan u takvim trenucima.

Jedna od najvećih znanstvenika na polju reinkarnacije Doktorica Helen Wambach je nakon ispitivanja na više od 10 tisuća ljudi rekla:

Ne vjerujem u reinkarnaciju, ja znam da ona postoji!

Najpoznatija Ruska znanstvenica koja se bavila temom reinkarnacije je psihijatar dr. Varvara Ivanova, ona je liječila mnoge fizičke i psihičke probleme pacijenata uz pomoć hipnotičke regresije. Zbog svojih nevjerojatnih rezultata, zaslužila je priznanje i od kolega iz klasične medicine u Rusiji.

Jedan od najvećih znanstvenika skeptika na polju reinkarnacije je hipnoterapist i psiholog Peter Ramster iz Sydneyja.

In Search of Lives Past“ knjiga nevjerojatno upornog skeptika Doktora Petera Ramstera, obiluje detaljima dokaza o reinkarnaciji.

U njegovoj knjizi: „In Search of Lives Past“ koja je objavljena 1990. godine, Peter Ramster je napisao:

1983. ispitao sam ženu koja nikada nije bila van Australije, ona se u hipnotičkoj regresiji sjetila prijašnjih života, tada je dala nevjerojatne podatke o dalekim krajevima svijeta u kojima je prije živjela, jedna televizijska ekipa je pratila njenu regresiju i na osnovu njenih detaljnih opisa prošlih života posjetila i pronašla lokacije i mjesta u kojima je ona prije živjela. Svi detalji su bili točni.

Druga ispitanica iz iste televizijske emisije, po imenu Gwen MacDonald, je prije regresije bila potpuni skeptik po ovom pitanju. Ona se sjetila života u Somersetu između 1765-1782. Mnoge činjenice o njenom životu u Somersetu nismo mogli ispitati no evo činjenica koje su nas zapanjile:

Kada smo joj povezali oči na dolasku u Somerset, ona se savršeno mogla kretati po okolici koju je znala napamet iako prije toga nikada nije bila izvan Australije.

Ona je bez prijekorno poznavala prilaz svome selu iz tri različita smijera, to jest putovima koji su postojali u njeno vrijeme.

Ona je pomogla televizijskoj ekipi da se snađe u okolici, bolje nego li su oni to mogli s detaljnim kartama terena.

Znala je lokaciju kamena međaša u okolici jednog vodopada, lokalni živalj je potvrdio da je taj kamen međaš bio upravo na tom mjestu do prije 40. godina, kada je uklonjen zbog pravljenja ceste.

Opisala je kuće na jednom raskrižju, od kojih je jedna bila od cedrovine, sve se potvrdilo kao točno iako su gotovo sve kuće porušene prije 30. godina.

Znala je točno imena okolnih sela iako se oni više nisu nalazili na kartama, ili su se njihova imena promijenila, no u lokalnim zajednicama su ona zapamćena i zapisana.

Ljude za koje je tvrdila da ih je poznala iz prošlog života, su se pokazali stvarnim ljudima koji su tu tada i živjeli.

Znala je detalje o lokalnim legendama i pričama, koje su potvrdili lokalni povjesničari.

Ona je koristila prastare riječi iz dijalekta tog kraja.

Znala je da su lokalni ljudi opatiju Glastonbury nazivali, opatijom Svetog Mihovila – naziv koji lokalni ljudi nisu znali i koristili već 200. godina, taj naziv su potvrdili povjesničari XVIII vijeka.

Ona je opisala opatiju Glastonbury onako kako je izgledala u njeno vrijeme, što su potvrdili arheolozi koji se njom bave.

Opisala je grupu druida koji su za vrijeme njenog života posjećivali Glastonbury i način na koji su obavljali svoje rituale i polaganom spiralnom ritmu i kretanju, činjenica koja je nepoznata većini povjesničara.

Pokazala je gdje su se nalazili menhiri s određenim uresima, dijelovi tih menhira su pronađeni zakopani na mjestu kojem je ona rekla da su bili, na njima su bili uresi baš onakvi kakve je ona opisala.

Ona je još u Sydneyu nacrtala detaljan tlocrt i izgled svoje kuće iz Somerseta, kada su provjerili podatke u Engleskoj, oni su se u potpunosti slagali s njenim crtežima.

Ona je pored svoje kuće opisala gostionicu, i to je potvrđeno do u detalje kao točno, osim što je ta kuća danas kokošinjac. Nitko nije znao da taj kokošinjac ima kameni pod na kojem se nalazi uklesan zapis koji je ona napisala još u Sydeyu.

Lokalni žitelji su svako večer dolazili da je ispituju o lokalnoj predaji i povijesti, ona je čak znala i više od njih, na primjer činjenicu o jami u koju je često padala stoka. Domaći ljudi su znali za tu jamu ali nisu znali da je u nju upadala stoka, sve dok se u njoj nisu našle kosti životinja.

Cynthia Henderson, još jedna ispitanica Petera Ramstera se sjetila svog života u Francuskoj za vrijeme revolucije. U vrijeme hipnoze ona je:

Pričala na Francuskom jeziku tog vremena bez trunke stranog akcenta.

Razumjela je i odgovarala na pitanja postavljena na Francuskom jeziku.

Koristila je točno dijalekt koji se tada koristio, a ne moderan Francuski jezik.

Znala je imena ulica koja su sada drugačija, no nakon istraživanja, tim je potvrdio njene navode otkrivajući davna imena ulica na starim kartama.

Peter Ramster je dokumentirao mnoge druge slučajeve o regresijama prošlih života s vrlo jasnim tehničkim dokazima o postojanju reinkarnacije.

Pitanje, u stilu Dr. Wambach,  koje mi svima želimo postaviti je slijedeće: Želite li vjerovati ili znati?

Ostali dijelove, možete pročitati ovdje

About these ads