REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto malo znamo o istraživanjima vezanim za reinkarnaciju? Dio: 4

By Juba on 3. siječnja 2012.

Mainstream znanost se jako teško nosi s mnogim dokazanim slučajevima reinkarnacije, a najteže podnosi ispitivanja o reinkarnaciji koju su napravili sami znanstvenici.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Mnogi čitatelji su nas zamolili da napišemo nešto više o radu Dr. Helen Wambach i hipno-regresiji te da objavimo detalje iz njena rada jer knjige i istraživanja Wambachove nisu izdavane na našim jezicima. Stoga ćemo vam sa zadovoljstvom ispuniti želju s ovim tekstom.

Helen Wambach je na preko 10.000 ispitanika različitih rasa, socijalnih grupa, starosnih doba, nacionalnosti, religija i spola saznala mnoge podatke koji su u najmanju ruku zanimljivi:

Sjećanja na živote prije eksplozije ljudske populacije koja je nastala oko 1500. nove ere, su bila lošija od onih nastalih nakon 1500. nove ere. Također se Samsara ili period između reinkarnacija nakon 1500. smanjio, to jest ljudi su se brže počeli reinkarnirati.

Ljudi su se uglavnom hranili: piletinom, mesom divljih ptica, ribom i divljači do 25. prije nove ere, nakon toga su sve do 1200. godine nove ere jeli uglavnom: grahorice, juhe od povrća i jako malo mesa. Ljudi tada hranu opisuju kao bezukusnu i bez začina, naročito se sjećaju nedostatka soli i stomačnih problema.

Ljudi koji su se rađali u obiteljima više klase, svoje živote su opisivali kao zatvore i tužili su se na ogroman psihološki stres, ljudi koji su živjeli kao seljaci i farmeri i stočari ili nomadi i lovci su izražavali zadovoljstvo proživljenim životom.

62% ispitanika je umrlo od starosti ili bolesti, 18% su umrli nasilno za vrijeme ratova to jest nasilnom smrću dok je 20% umrlo u različitim nezgodama.

Neki su ispitanici izjavili kako su napustili svoja tijela čak i prije fatalne nezgode.

Otkriveno je kako su ljudi oko 1000. nove ere uglavnom stradavali od fatalnih povreda različite vrste, dok je u XX. vijeku broj smrtno stradalih od pada bombi na urbane sredine, na ratištima ili su se ugušili od dima nastalog padom bombe ili od nervnog plina (bez obzira da li se to radi na otvorenom ili u logorima).

Svi podaci su se mogli dokazati praćenjem pisanih povijesnih zapisa.

Ispitanici su prepoznavali ljude iz sadašnjih života u prošlim životima i obrnuto, govorili su o karmičkim vezama i različitim ulogama to jest školi i lekcijama koje su učili za vrijeme života s nekim osobama.

Prosjek starosti ispitanika je bio 30. godina, većina ispitanika je rođena iza 1945. Mnogi ispitanici se sjećaju života između 1900. i 1945.

10% ih se sjeća života u višoj klasi, 10-35% u srednjoj klasi, dok ostatak od 55-70% se sjeća života u nižim klasama. Iako je učešće srednje kase bilo relativno veliko do 1000. nove ere, njen postotak naglo pada do 1700., nakon čega postotak učestalosti srednje klase ponovno dolazi u omjer isti kao do 1000. nove ere.

Većina ispitanika za vrijeme 30. godina istraživanja o reinkarnacijama su bili ljudi s područja Kalifornije, koji su uglavnom bili bijele kože, no svi oni su se reinkarnirali u različitim područjima na zemlji i različitim nacijama i klasama. Isti su se do 2000. godine prije nove ere u samo 20% slučajeva reinkarnirali kao bijelci. Tada su uglavnom živjeli na području Bliskog Istoka, Mediterana, Europe i Centralne Azije.

Bijelačke keltske mumije u Kini su se do prije nekog vremena smatrale besmislicom, pa ipak, one su pronađene prije dva desetljeća. Neki od ispitanika Dr. Helen Wambach su se sjećali svojih prethodnih života Kelta na području Kine od prije nekoliko milenija, te podatke su otkrili dva desetljeća prije nego li su ostatci njihova plemena pronađeni. O tim mumijama smo već pisali ovdje.

40% ispitanika se uglavnom sjeća reinkarnacija u samo dvije rase, bijelačka i centralno-azijska. No mnogi su tvrdili kako su u dalekoj Aziji bili u tijelu bijelaca, svijetlih očiju i plave kose, na što su se znanstvenici i povjesničari samo grohotom smijali. Pet ispitanika je objasnilo kako je između 2000.-1000. prije nove ere živjelo na najudaljenijem dijelu puta svile u Kini kao Kelti. Ne moramo vam reći kako su ovi podaci zvučali suludo prije trideset godina. Tek nedavno u zapadnoj Kini u pustinji Taklaman su pronađene kaledonijske mumije Kelta (o kojima smo pisali ovdje), koji su živjeli na tom području nekoliko tisuća godina, i u vrijeme koje su naveli ljudi iz ispitivanja Helen Wambach.

69% ispitanika koji su umrli za vrijeme 1850. su bili bijelci dok je između 1900.-1945. 40% umrlih bilo iz bjelačkih grupacija, nakon 1945. ljudi su se ponovno počeli više reinkarnirati i u drugim rasama.

Ispitanici su se sjećali antičkih jezika i pisma, s lakoćom su govorili jezike koje nikada nisu znali, ali za koje su tvrdili da su ih govorili u prošlim reinkarnacijama.

Ispitanici su se s velikim detaljima sjećali kulturoloških i religioznih običaja koje su opisivali.

Sjećanja na agonije, smrti, bolesti i fobija iz prošli života su se na neki način manifestirale u sadašnjim životima iako ispitanici do hipnoze nisu znali zašto imaju određene probleme, fobije i boljke.

Ispitanici su izjavljivali kako im je jasno da se zlo iz prošlih života nagrađuje zlom u sadašnjim životima i da se dobro iz prošlih života nagrađuje dobrim u sadašnjim životima, pojednostavljeno rečeno karma igra veliku ulogu u reinkarnacijama po ispitanicima.

Ni jedan od ispitanika se ne sjeća života ili reinkarnacije kao poznate osobe.

Novije reinkarnacije se uglavnom događaju nedugo nakon smrti.

Jedan od interesantnijih slučajeva reinkarnacije je onaj kojeg je ispitivao i objavio Dr. Ian Stevenson 1989. (objavljen u magazinu Omni) je o indijskom dječaku Maha Ramu koji je čim je naučio govoriti počeo pričati kako je u prošlom životu bio muškarac i da je bio upucan sačmom ispaljenom iz puške koja ga je pogodila direktno u sredinu grudi. No, da je na koncu umro od utapanja nakon pada u rijeku. Na grudima dječaka postojao je niz točaka bez pigmenta koji su odgovarali pregledu autopsije čovjeka za kojeg je dječak tvrdio da mu je prijašnja reinkarnacija (pogledajte gornju sliku: lijevi dio je fotografija grudnog koša dječaka s pjegama bez pigmenta, koji u potpunosti odgovaraju nalazima obdukcije tijela s ranama uzrokovanih sačmaricom – na desnom dijelu slike, za kojeg je dječak tvrdio da je njegova prošla reinkarnacija). Više u tekstu: Birthmarks and Birth Defects – Urođeni biljezi i urođeni defekti od Dr. Ian-a Stevenson-a.

Shanti Devi kao četverogodišnja djevojčica kada je počela pričati o svojoj prošloj reinkarnaciji.

Također je jedan od poznatijih slučaja reinkarnacije onaj Shanti Devi, čiji je slučaj ispitivao čak i Mahatma Ghandi.

18.01.1902. rodila se djevojčica Lugdi Chaturbuhj. Kada je imala 10. godina, po indijskim običajima aranžiralo se njeno vjenčanje, za trgovca u njenom selu. Nakon što je odrasla ostala je trudna, imala je dvije trudnoće i dva carska reza, s drugim carskim rezom nakon rođenja sina Mathura je umrla.

Jednu godinu, deset mjeseci i sedam dana nakon njene smrti, 11.12.1926. rodila se Shanti Devi. Shanti je bila nevjerojatno tiho dijete i nije govorila do svoje četvrte godine, nakon toga je počela ponavljati kako ne živi u svojoj kući i kako ima muža i sina Mathura i kako se mora vratiti njima. Svojim preneraženim roditeljima dala je sve moguće podatke o prošlom životu i smrti. Kako je Shanti rasla, bila je sve upornija da se vrati svome sinu. Uz pomoć lokalnog učitelja provjerili su njene podatke i ustanovili kako Shanti govori istinu.

Shanti Devi kao odrasla žena, još uvijek se u potpunosti sjećala svog prošlog života.

Poznati pacifist Mahatma Ghandi je čuo za ovu priču i osobno je pričao sa Shanti ispitujući sve o njenom slučaju i njenom sjećanjima na prošli život. Ghandi je osnovao komitet od 15 poznatih ljudi da ispitaju podatke koje im je Shanti dala. Nakon što su otkrili da je riječ o istini, zatražili su odobrenje Shantinih roditelja da je otprate u dom iz prošlog života.

Mahatma Ghandi se sam zainteresirao za slučaj Shanti Devi i pomogao joj da se ponovno nađe sa svojom obitelji iz prošlog života.

Shanti su predstavili njena bivšeg muža kao njegovog brata na što je ona rekla da je to njen muž. Njen muž Kedarnath nije mogao vjerovati u ono što čuje pa je pitao da li ima bilo što neobično iz prošla života što bi mu ona mogla otkriti kako bi ustanovio da se radi o njegovoj pokojnoj ženi. Shanti je rekla da se u zadnjem dvorištu kuće nalazi bunar gdje se voljela kupati, ona je tada spomenula sve moguće veze u obitelji, i probleme za koje nitko izvan obitelji nije znao. No to njenom bivšem mužu nije bilo dovoljno. Tada mu je Shanti ispričala pojedinosti iz njihova intimnog života, na što je Kedarnath povjerovao da se pred njim nalazi reinkarnacija njegove bivše žene.

Dr. Ian Stevenson je također intervjuirao Shanti Devi, tada je zapisao:

„Intervjuirao sam Shanti Devi, njenog oca i druge svjedoke u ovom slučaju uključujući Kedarnatha, čovjeka za kojeg je tvrdila da joj je muž iz prošlog života. Moje istraživanje je potvrdilo da je ona navela barem 24 tvrdnje koje su identične sa stvarnim podacima.“

Ostale dijelove možete pročitati ovdje.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.