Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
O reinkarnaciji se jako puno govorilo, pisalo i špekuliralo. Mainstream znanost je uglavnom bježala od teme reinkarnacije zbog činjenice da je sam čin reinkarnacije teško mjerljiv i da se ne može direktno promatrati i s time dokazati. Istočnjačke religije se uglavnom temelje na reinkarnacijskim ciklusima, uključujući manje-više snažan aspekt karme u ponovna ljudska rođenja. Zbog šarenih i uglavnom zabavnih „New Age“ knjiga s temom reinkarnacije od sredine 1968. do danas, znanost je još više odlučila cijelu stvar proglasiti lakrdijom. Što je istina i da li se znanost bavila reinkarnacijom i najvažnije o svega zašto smo mi o tome tako slabo informirani, otkrivamo u daljnjem tekstu.
Znanost koja ignorira znanstvenike jer istražuju temu koja je stavljena na „crnu listu“ istraživanja
Psihijatar Ian Stevenson sa Sveučilišta Virginie je preko 40. godina istraživao mnoga izvješća o djeci koja su tvrdila da se sjećaju prošlih života. Stevenson je ispitao 2500 slučajeva i o tome izdao 12 knjiga uključujući: Twenty Cases Suggestive of Reincarnation ili „20 slučajeva sugestivne reinkarnacije“i Where Reincarnation and Biology Intersect ili „Gdje se dodiruju reinkarnacija i biologija.“
Stevenson je otišao u mirovinu 2002., umro je 2007., no njegova istraživanja je nastavio psihijatar Jim B. Tucker, koji je napisao knjigu Life Before Life ili „Život prije života.“
Bez obzira što su ova djela temeljena na znanstvenim istraživanjima i po strogim znanstvenim standardima skeptici i većina znanstvene zajednice su ostali na stanovištu da su istraživanja o reinkarnaciji kvazi-znanstvena i da spadaju u domenu pseudo-znanosti.
Znanstveni odjel koji se bavi reinkarnacijom, zar to postoji?
Sveučilište u Virginiji nam je jako interesantno jer je osim dva već spomenuta znanstvenika stvorila zaseban odjel unutar Medicinskoga fakulteta koji se bavi ovom tematikom, ime te visoke škole je: Division of Perceptual Studies (DPS), što je jedina takva ustanova u svijetu koja se reinkarnacijom bavi unutar znanstvenog programa, no bez obzira na brojne studije koje je DPS stvorio tijekom decenija postojanja ostatak znanstvenika u velikom luku zaobilazi rezultate njihovih radova. O DPS-u ćemo pisati više u šestom dijelu ove serije uradaka.
Znanstvenici koji su odlučili saznati istinu
Stevenson je na jednom znanstvenom okupljanju na kojem je držao predavanja o svojim istraživanjima rekao sljedeće:
„Bez obzira koliko su sveobuhvatna istraživanja koje smo napravili u zadnjih četiri desetljeća, bez obzira koliko imamo materijala koji potvrđuju reinkarnaciju i koliko smo pronašli činjenica unutar bioloških, psiholoških i antropoloških markera, skeptici su ostali skeptici, zašto, to je teško reći jer razlozi mogu biti raznorazni; od kulturoloških, religijskih, socijalnih, karakternih do medicinskih, ali unatoč tome, reinkarnacija postoji i o njoj imamo čvrste dokaze, znači li to da smo mi veći znanstvenici od onih koji znanstvenim rezultatima ne vjeruju…dame i gospodo, drage kolege, zaključak prepuštam vama.“
Tko je bio Ian Stevenson?
Ian Stevenson je bio biokemičar i psihijatar rođen u Kanadi 1918. godine. Cijeli svoj radni vijek je istraživao rubna područja znanosti ili „vruće krumpire”, kako ih je sam zvao, smatrajući da netko treba odraditi i taj dio, i da odgovori na mnoge nepoznanice koje leže upravo u tom dijelu misterija koje znanost uporno zanemaruje.
Jedan od glavnih Stevensonovih preokupacija je bila reinkarnacija, jer je smatrao kako reinkarnacija uvjetuje mnoge ako ne i većinu karakternih i psiholoških te mnoge bio-fizičke odlike ljudi kroz nasljedne odlike, te da medicina i psihologija, i ljudsko društvo u globalu mogu s razumijevanjem procesa reinkarnacije shvatiti mnoge aspekte ljudskog ponašanja. Stevenson je smatrao kako razumijevanje reinkarnacije vodi do daljnjeg napretka ljudi.
Što je Ian Stevenson otkrio?
S 2500 pozitivnih slučajeva reinkarnacije, detaljno opisanih u mnogim znanstvenim studijama i knjigama koje je Stevenson izdao s kolegama sa Sveučilišta u Virginiji u preko 40 godina rada, u kojem je ispitao djecu s naznakama reinkarnativnog sjećanja, koje je mogao potvrditi verificiranjem činjenica o prošlim životima ili pronalaženjem imena, prezimena, ulica i drugih činjenica vezanih za aspekt reinkarnacije, najvažnije otkriće je bilo da:
Osobnost ljudskog bića „preživljava“ nakon smrti, no ne u fizičkom smislu.
Snimka doktora Konatantina Korotkova, ljudska duša koja napušta tijelo u trenutku smrti.
Doktor Konstantin Kotrotkov je prije nekoliko godina uspio snimiti promjene na ljudskom tijelu u trenutku smrti. Korotkov i njegov tim su istraživanjem dokazali kako energetski oblik napušta ljudsko tijelo u trenutku smrti. O tome smo već pisali ovdje. Na indirektan način je Korotkov dokazao Stevensonova istraživanja. Korotkov se usudio taj energetski oblik nazvati „ljudska duša“ dok je Stevenson pokušavao izbjeći detaljizirati takav direktan naziv, smatrajući kako će ga zbog toga skeptici još više napadati ali je tu „ljudsku dušu“ nazivao esencijom ljudskog bića, dio koji preživljava smrt i koji se ponovno rađa u novom tijelu u sljedećem životu. Možemo reći da je Stevenson probijao debeli led u znanstvenoj zajednici i da je rad koji je Stevenson učinio pomogao Korotkovu da napravi korak dalje i da bez straha „dušu“ nazove dušom.
Značajke Stevensonovog rada su u tome što je rigorozno poštivao znanstvene smjernice i postulate u svojim studijama, njegova istraživanja su toliko detaljna i opsežna da ih je iznimno teško oboriti s te strane i kao što je sam Stevenson primijetio skeptici će ostati skeptici bez obzira na dokaze.
Ian Stevenson je prešao gotovo sve kontinente ispitujući svaki mogući trag s namjerom da napravi znanstvenu, empirijsku i sveobuhvatnu studiju o fenomenu reinkarnacije koristeći prihvaćene znanstvene principe unutar područja; medicine, psihologije, biologije, kemije, antropologije, genetike i povijesti. U tijeku svog rada surađivao je s mnogom znanstvenicima na drugim poljima koji su kasnije stvorili fakultet: Division of Perceptual Studies. Stevenson je s pravom zazirao od riječi „parapsihologija“ smatrajući svoj rad mainstream psihijatrijom i psihologijom.
O istraživanjima
Stevenson i njegov tim su ispitivali slučajeve djece – u dobi od dvije do četiri godine starosti – koja su tvrdila da se sjećaju prethodnih života, najstariji je ispitanik imao sedam godina. Većina te djece su tvrdila kako su umrla nasilnom smrću, i imali su sjećanja na nešto što je nalikovalo čistom i jasnom osjetu – kakvu su smrt doživjeli i što im se dogodilo između reinkarnacija i ponovnog rođenja.
Istraživanja se nisu samo zaustavljala na djeci ispitanicima već su se širila na obitelj i prijatelje, s nakanom da se ustanove bilo kakve malverzacije ili utjecaji na djecu, od religijskih do bilo kojih drugih. Stevenson i njegov tim su dodatnim istraživanjima pokušali identificirati osobu za koju je dijete tvrdilo da je bio prije smrti. Tek nakon pozitivne identifikacije postojanja osobe za koju je dijete tvrdilo da je bilo u prijašnjem životu, nastavljalo se s daljnjim studijama slučaja.
Ostale dijelove možete pročitati ovdje.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Podijelite ovaj tekst:
Kategorije:MISTERIJE, S ONE STRANE ZRCALA, TEHNOLOGIJA I ZNANOST
Matrix World 