Promachoteuthis sulcus – lignja s ljudskim zubima

By Juba on 26. veljače 2013.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Znanstvenici su u dubinama Atlantskog oceana uhvatili neobičnu životinju čije je otkriće pokazalo kako malo znamo o dubokim morima. Promachoteuthis sulcus je u najmanju ruku iznenađenje koje s pravom ruši nadobudnu pretpostavku o tome kako znanost nema što više otkriti u domeni zoologije.

Istraživački brod Walter Herwig.

R.E. Young, M. Vecchione i C.F.E. Roper su s istraživačkim brodom Walther Herwig 2007., godine u podmorju oko samotnog otoka Tristana da Cunhe ulovili lignjicu, duljine 25 milimetara, koja se razlikovala od svih poznatih rođaka. Oni su o ovom znanstvenom otkriću pisali u žurnalu Reviews in Fish Biology and Fisheries.

Promachoteuthis sulcus čudesna lignja s ljudskim zubima. Kliknite na fotografiju kako bi je uvećali.

P. sulcus je imala omotač glave spojen sa zadnjim dijelom vrata koji se pak spajao s unutrašnjim dijelom tijela, ova karakteristika je začudila znanstvenike jer se čini kako ova lignja ima kapuljaču na glavi koja joj prekriva oči.

Neobično tijelo još neobičnije lignje.

Tim znanstvenika na Herwigu je dubinskim mrežama pokušao uhvatiti mezzo pelagične ribe no lignja koju su izvukli s dubine između 1750-2000 metara je krila još neke kuriozitete koji su je učinili jedinstvenom u životinjskom svijetu.

Čudesni pipci P. sulcusa.

Na deset krakova glavonošca P. sulcus se nalaze pipci koji rastu bez ikakvog poretka, najinteresantnije od svega je da su oni izrazito maleni (0,014 mm u dijametru). Kraci P. sulcusa imaju prstenove sa slabo definiranim mišićima prekrivenih s brojnim kromatoforima u gornjem dijelu dok su u donjem dijelu jako dobro formirani i stvaraju duplo veće zadebljanje, koje nastaje bez postepenog prelaza tipičnog za sve glavonošce.

Kromatofori su pigmentne stanice glavonožaca koji svojim sažimanjem i opuštanjem mijenjaju boju tijela ovih životinja. P. sulucs je u stanju potpuno nestati ispred gledatelja na velikoj dubini i sve to zahvaljujući kromatoforima kojih ima puno više od do sada izučavanih vrsta.

Za sada je nepoznato koliko Promachoteuthis sulcus može narasti i s čime se hrani, no najčudnije od svega su zubi ove lignjice, naime oni uopće ne nalikuju tipičnom kljunu papige, kao kod ostalih liganja, već nevjerojatno podsjećaju na ljudske zube.

U zadnjih šest godina, znanstvenici su na sve moguće načine pokušali uloviti dodatne primjerke ove lignje no čini se da je 2,5 centimetara nedorasla ženka koju je ulovio Herwig jedini primjerak ove vrste koji je odlučio ugledati svjetlost dana. Za sada se primjerak P. sulcusa čuva u zbirci Sveučilišta Havaji u Honolulu.