Znanost objašnjava zašto muškarci preferiraju žene koje izgledaju poput njih

Autor: Irena Dujmušić
Matrix World

Može li sličnost stvarati strast? Nova studija ukazuje da je to moguće, nakon što je otkriveno da muškarci smatraju privlačnima žene koje s kojima dijele određene crte lica.

Uvriježeno je mišljenje da se suprotnosti privlače, a zapravo u stvarnosti često znamo reći kako partneri znaju jako sličiti jedno na drugo. Znanstvenici su pokušali razlučiti da li je to čista slučajnost ili podsvjesno biramo sebi slične kako bi osigurali produžetak svojih gena.

Homogamija je zajednica između pojedinaca koji su, na neki kulturološki važan način, slični jedno drugome. Homogamija se može temeljiti na socio-ekonomskom statusu, klasi, spolu, nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Da bi testirali ovu teoriju u kojoj se navodi da pojedinci općenito traže seksualnog partnera koji izgleda poput njih, istraživači su usporedili lica ispitanih muškaraca s onima od žena koje su smatrali najatraktivnijima.

Kako navodi Medical Daily,u studiji koju su proveli francuski znanstvenici s Instituta Znanosti Evolucije, pažnja je bila usmjerena na određena obilježja lica poput očiju, boje kose, usana, debljine obrva, prisustva ili odsustva rupice na bradi.

Istraživači navode da su postojale brojne studije o tome koje fizičke osobine čine žene ljepšima. Međutim, za razliku od prethodnih studija koje se fokusiraju na osobine povezane s razinom hormona i plodnosti, najnovija studija je usmjerena na karakteristike koje ne nude nikakvu posebnu selektivnu prednost poput boje očiju i debljine usana. Željeli su testirati dvije odvojene, ali ne i isključujuće evolucijske teorije: homogamiju i nesigurnost očinstva.

Istraživači također navode da je homogamija uočena kod mnogih životinjskih vrsta a ona navodi da pojedinci imaju tendenciju da odabiru potencijalne partnere koji im sliče ili, drugim riječima, koji su im genetski slični.

Nesigurnost očinstva je teorija specifična za vrste koje pružaju očinsku brigu za svoje potomstvo. Istraživači objašnjavaju da muškarci, da bi uložili sredstva u dijete koje nije njihovo vlastito, preferiraju recesivne značajke, kao što su plave oči ili tanke usne, kako bi mogli prepoznati svoje karakteristike kod djeteta.

Za testiranje ove dvije teorije, istraživači su prvo pitali oko 100 muškaraca da izaberu iz fotografija ženskih lica ono koje im je najatraktivnije. Zatim su ponovili eksperiment sa drugom skupinom ljudi, ali ovaj put su morali izabrati iz računalno generiranih lica.

Rezultati su pokazali da muškarci preferiraju lica koja su slična njihovima. Na primjer, kada su im predstavljena četiri različita lica u drugom eksperimentu, 37% muškaraca je odabralo lice s kojim su dijelili najviše obilježja. Međutim, istraživači nisu otkrili dovoljno dokaza kojima bi potkrijepili hipotezu nesigurnosti očinstva.

Potom su analizirali fotografije stvarnih parova s barem jednim djetetom kako bi se utvrdilo da li su te preferencije zapravo utjecale na izbor partnera. Tu su opet istraživači otkrili da supružnici općenito dijele više sličnih obilježja lica od dvoje nasumično odabranih pojedinaca, sugerirajući time da se homogamija stvarno primjenjuje u stvarnom svijetu.

Znanstvenici su zaključili da iako ne postoje brojne studije o važnosti homogamije, koncept postavlja mnoga važna pitanja kao što su postoji li prednost imati roditelje koji su genetski relativno slični, i da li se to događa i u ostalim kulturama, osim onima koje su specifične za zapadni svijet.

About these ads