Postoji li smrt?

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Robert Lanza-Biocentrism

Mnogi se od nas boje smrti. Vjerujemo u smrt jer nam je rečeno da ćemo umrijeti. Poistovjećujemo se s tijelom, a znamo da to tijelo umire. Ali nova znanstvena teorija sugerira da smrt nije toliko konačna koliko mislimo da jest.

Jedan od poznatih aspekata kvantne fizike je taj da određena zapažanja ne mogu biti apsolutno predvidljiva. Umjesto toga, postoji raspon mogućih zapažanja od kojih svaka ima drugačiju vjerojatnost. Jedno glavno objašnjenje, interpretacija „mnogo riječi“, tvrdi da svako od tih mogućih zapažanja korespondira s drugačijim univerzumom („multiverzumom“). Nova znanstvena teorija – zvana biocentrizam – umanjuje znakove ovih ideja. Postoji beskonačan broj univerzuma i sve što bi se moglo dogoditi se pojavljuje u nekome od njih. Svi mogući univerzumi postoje istovremeno, bez obzira na to što se događa u svakome od njih. Iako su pojedina tijela stvorena za samouništenje, živi osjećaj – onaj „Tko sam ja? – je samo fontana 20-watne energije koja djeluje u mozgu. Ali ova energija ne nestaje pri smrti. Jedan od najsigurnijih aksioma znanosti je da energija nikada ne umire; ona ne može biti ni stvorena niti uništena. Ali da li ta energija transcedentira iz jednog u drugi svijet?

Uzmimo u obzir eksperiment koji je nedavno objavljen u časopisu Znanost, a koji pokazuje kako znanstvenici mogu retroaktivno promijeniti nešto što se dogodilo u prošlosti. Čestice su morale odlučiti kako se ponašati kada udare u cjepač snopa. Kasnije je eksperiment mogao uključiti ili isključiti drugi prekidač. Pokazalo se da promatrač odlučuje u tom trenutku, a što je određeno onime što je čestica činila u prošlosti. Bez obzira na odabir kojeg vi, kao promatrač, učinite, vi ste onaj koji će iskusiti ishod tog rezultata. Veze između tih raznih prošlosti i univerzuma transcedentiraju naše uobičajene klasične zamisli o vremenu i prostoru. Razmišljajte o 20-watnoj energiji  kao o holo-projektoru ovog ili onog rezultata na ekranu. Bez obzira da li uključite ili isključite drugi cjepač zrake, još uvijek se radi o istoj bateriji ili agentu odgovornom za projekciju.

Prema Biocentrizmu, prostor i vrijeme nisu toliko čvrsti objekti kako to mislimo. Mahnite rukom kroz zrak – ako sve maknete, što ostaje? Ništa. Jednaka se stvar primjenjuje na vrijeme. Ne možete vidjeti ništa kroz kost koja okružuje vaš mozak. Sve što vidite i iskušavate upravo sada je vrtlog informacija koje se pojavljuju u vašem mozgu. Prostor i vrijeme su samo alat koji sve spajaju zajedno.

Smrt ne postoji u bezvremenskom, bezprostornom svijetu. Na kraju je čak i Einstein priznao, „Sada je Besso“ (stari prijatelj)“otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas..znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo uporno postojanje iluzije.“ Besmrtnost ne znači trajno postojanje u vremenu bez kraja, nego živi izvan sveukupnog vremena.

Ovo je bilo jasno pri smrti moje sestre Christine. Nakon što sam u bolnici vidio njezino tijelo, izašao sam kako bih razgovarao s članovima obitelji. Christinin suprug – Ed – je počeo nekontrolirano jecati. Nekoliko sam se trenutaka osjećao kao da transcedentiram provincijalnost vremena. Razmišljao sam o 20-watnoj energiji i o eksperimentima koji pokazuju kako jedna čestica može proći kroz dva otvora istovremeno. Nisam mogao odbaciti zaključak: Christine je i živa i mrtva, van vremena.

Christine je imala težak život. Napokon je pronašla čovjeka koji ju je jako volio. Moja mlađa sestra nije mogla doći na njezino vjenčanje jer je otprije nekoliko tjedana imala već ugovorenu kartašku igru. Moja majka nije također mogla stići na vjenčanje zbog važne obaveze u Elks klubu. Vjenčanje je bilo jedno od najvažnijih dana u Christininom životu. S obzirom da se nije pojavio nitko od strane naše obitelji, Christine me zamolila da ju ispratim do oltara kako bih ju predao.

Kratko nakon vjenčanja, Christine i Ed su se vozili do kuće iz snova koju su upravo kupili kada je njihov auto naišao na komad crnog leda. Izbačena je iz automobila i sletjela je na snježni nasip.

„Ed,“ rekla je „Ne osjećam nogu.“

Nije znala da joj je jetra presječena napola, a da joj je krv pojurila u peritoneum.

Nakon smrti sina, Emerson je napisao „Naš život nije toliko ugrožen koliko je to slučaj s našom percepcijom. Žalim što me tuga ne može naučiti ničemu, niti me približiti korak bliže stvarnoj prirodi.“

Bez obzira da li okreće prekidač za eksperiment u Znanosti, ili da li neznatno okreće volan na ovu ili onu stranu na crnom ledu, tih 20 wati energije će iskusiti posljedice. U nekim će slučajevima automobil skrenuti s ceste, ali u drugim će slučajevima nastaviti putem prema kući iz snova moje sestre.

Christine je nedavno izmršavjela i Ed ju je iznenadio kupovinom para dijamantnih naušnica. Znam da će čekanje biti teško, ali Christine će izgledati prekrasno dok će ih nositi slijedeći puta kada se vidimo.

About these ads